22 September 2010

Veliki sajam organske hrane u Zenici

U centru Zenice u Titovoj ulici su osvanule bijele šatre pod kakvima se nekada održavao ZEPS. Otvoren je sajam poljoprivrede i organske proizvodnje pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Na štandovima su se rasporedili proizvođači koji nam nude razne proizvode od voća i povrća, meda, heljde kao i ljekovite kreme i proizvode. Vidio sam najmanje desetak raznih proizvođača meda i mnogo ljudi koji su prodavali trave koje liječe ama baš sve. Okupljena gomila je kao i uvijek samo razgledala proizvode a tek rijetki su se mašili za novčanik i nešto kupili.

Ja sam u posljednje vrijeme redoviti konzument meda pa mi smeta jedna činjenica. Imamo toliko prozvođača i najniži standard u regiji ali nam je cijena meda najviša u regiji a nerijetko sam u priči sa ljudima iz EU čuo da je med jeftiniji kod njih nego u BiH. Ogroman broj ljudi koji su prolazili kroz šatre bi dao naslutiti da su se kod nas ljudi počeli hraniti zdravo ali mislim da je to samo privid.

Općenito mislim da nešto nije u redu sa prehranom na ovim prostorima. Nikada ljudi nisu više obraćali pažnju na to šta jedu a sve je više malignih bolesti i srčanih tegoba. Sada na raspolaganju imate nekoliko margarina obogaćenih Omegom 3 i sličnim derivatima koji bi trebali razbijati masnoće u krvi a sve je više ljudi sa povećanim masnoćama. Nekada su se na policama mogli naći samo margarini proizvedeni od dva ili tri proozvođača pa su ljudi bili opet zdraviji. Slična stvar je i sa dijetetskim prozvodima. Sve više je pretile omladine a na raspologanju imamo neke „diet“ proizvode poput kole, raznih umjetnih sladila i slično.

Dok su nam krave bile normalne a svinje i ptice nisu bile gripozne jelo se meso nemilice ali su sada ljudi isprepadani tim novonastalim boleščurinama pa se ustručavaju jesti bilo koje meso. Karcinomom pluća se plaše pušači pa se na tržištu pojavljuju neke varijante light cigareta a maligna oboljenja su bez obzira na njih u velikom porastu. Uvijek mi pred očima slika neke bakice iz Hercegovine koja je za stoti rođendan pričala kako ima pušački staž od 85 godina i zdravlje je još uvijek služi. Ona nije nikad zapalila neku cigaretu sa filterom. I ja sam svjestan da je duhan veliko zlo ( iako sam strastveni pušač ) ali moram priznati da mi nije jasno kako je toliki porast karcinoma pluća od pedeset i neke godine na ovamo a zna se da je duhan na ovim prostorima omiljena „zabava“ dvjesto godina.

Najsmješniji su mi oni nadriljekari koji prodaju trave i meleme koji liječe sve a lakovjerni narod, kupuje li kupuje. Nekakav konjski gel, pa čurukot u svim oblicima i brusnica koju niko nije spomenuo do prije desetak godina a sada ispade najzdravije voće na svijetu. Apoteke su nam zatrpane papirima A4 formata koji nam objašnjavaju moći ovih ljekovitih preparata.

Na našu veliku žalost smrtovnice koje pokazuju kako umire sve mlađi i mlađi svijet govore nešto sasvim drugo.


01 September 2010

Jesen stiže, Dunjo moja…

Naglo zahlađenje u naš grad je donijelo poznatu letargiju koja je posebno izražena jer je došla u doba Ramazanskog posta kada mnogi vjernici izbjegavaju hodanje po čaršiji a oni drugi „vjernici“ zaobilaze čaršiju da ih ne bi slučajno neko vidio u ispijanju kafe kada bude išao u džamiju. A zna se da u čaršijsku džamiju idu uglavnom šefovi i viši kadrovici vladajućih stranaka. U već nekoliko navrata sam pisao da Zenica ponekad stvarno liči na onaj grad sa početka devedesetih godina prošlog stoljeća jer se znatan broj „dijasporaca“ pojavi u obilasku svojih najmilijih tokom ljeta. Ovih dana se na ulicama jako rijetko može zamijetiti poneki egzemplat ove kategorije jer su svi otišli u svoje zemlje a nas ostavili na milost i nemilost samim sebi. Morat ćemo čekati skoro godinu dana na gužve po ulicama i susrete sa dragim osobama koji svoj kruh zarađuju negdje vani. Kafići koji su ljeti radili punom parom će morati „podvući refu“ i vidjeti sa kolikim štekom će čekati sljedeću sezonu jer ovi prvi dani jeseni su im veliki pokazatelj šta ih očekuje u narednim mjesecima. Sada nam se valja okrenuti stalnim zeničkim problemima i pokušati uživati u onom što nam naš grad sprema za ovu „mrtvu sezonu“.

Mnogi će utjehu tražiti na Bilinom polju i iznova trošiti živce na jedanaest crvenocrnih momaka koji su i ovu sezonu počeli po starom receptu toplo-hladno. Nije mi jasan entuzijazam navijača koji svake godine u prvim utakmicama igrače dižu u zvijezde da bi ih nakon nekoliko kola pljuvali naokolo. Velike nade polažem u kulturni život grada, posebno u naše pozorište jer je novi direktor, mladi ali ne i naivni Hazim Begagić, počeo sa ozbiljnim radom mnogo ranije nego je to prije bila praksa. Mnogi obožavatelji Talijine umjetnosti polažu velike nade baš u ovog mladog čovjeka. Kino i Arena će nam ponuditi (valjda) poneki koncert ili neki kino hit koji će me natjerati da se odvojim od fotelje i zaputim se u te ustanove. Krajem septembra je najavljen koncert „Tribute to Indexi“ koji ću vjerojatno posjetiti a nadamo se i još ponekom dobrom hepeningu kojih je u prošloj sezoni, bar po mom mišljenju, manjkalo.

Septembar sa svim svojim depresijama je počeo a ja se ne mogu oteti utisku da sam ostao ono dijete koje uvijek ronda jer mu je neka viša sila ukrala bezbrižni ljetnji raspust i tjera ga da postane neki ozbiljniji čovjek.