Ovih dana smo svjedoci brojnih sumiranja protekle godine pa sam se i ja odlučio pokušati sagledati šta smo ostavili iza sebe.
Zenica je u prošloj godini prošla kroz jedno od najcrnjih razdoblja od drugog svjetskog rata naovamo. Broj nezaposlenih se povećavao iz mjeseca u mjesec a samim tim i broj socijalno ugroženih osoba. Redovi pred narodnom kuhinjom su sve veći a penzioneri su mi i dalje najveći fenomen. Sedamdeset procenata penzionera prima minimalnu penziju od nepunih tristo maraka a uvijek su prvi u redovima za plaćanje komunalija. Na sudovima su hiljade i hiljade građana koji se tuženi zbog neizmirenih obaveza prema grijanju, telekomu ili komunalnom preduzeću ALBI. Grijanje nam je preskupo ali ni po jada, od šest mjeseci minimalno mjesec dana ne rade zbog raznih kvarova. ALBA nas guli svakog mjeseca a ulaganja su im minimalna. Još uvijek rabe stare i prepravljene Komradove kamione. O telekomu ne bih trošio riječi jer i mala djeca znaju da situacija u kojoj oni imaju monopol dozvoljava da nas deru k’o mlade majmune.
Sve bi to bilo u redu da nemamo i opštinsko rukovodstvo koje je u prošloj godini baš nabacilo sedlo na građane i junački nas zajahalo. Bisera prvog čovjeka opštine i njegovih suradnika je bilo toliko da se mogla jedna podugačka ogrlica napraviti. Počelo je sa ugovorom o termoelektrani sa firmom KTG koju vodi čovjek koji ima zabranu ulaska u desetak država, Brankom Montenegrom (nekada se prezivao Crnogorac). Cijelu godinu smo bili taoci napuštenih pasa koji su zagospodarili svim važnijim ulicama u gradu. Gradski oci su obećali izgraditi azil za napuštene pse ali kako stvari stoje to se neće riješiti ni za par godina. Zato je užurbano aktualizirana izgradnja GGM-a (glavne gradske magistrale) i siguran sam da će se ona početi graditi za mandata ovog nam gradonačenika jer se tu vrti ogromna lova a zna se – gdje je velika trpeza mrvice padaju na sve strane. A da ne pričamo koliko nam je ta magistrala uopće i potrebna. Koliko sam ja upoznat gužve u sabraćaju se stvaraju na mjestima koje GGM neće ni dodirnuti. Sam kraj godine je obilježila vrhunska mudrost naših čelnih ljudi da preimenuju (po četvrti put) naš bulevar i da mu daju ime „zaslužnog“ nam gradonačelnika Eshera Eze Arnautovića.
O lošim stvarima bi se dalo pisati danima ali neću da mi čitav osvrt bude u crnim tonovima.
Prethodnu godinu su obilježile brojne akcije u sakupljanju novca za liječenje našeg mladog sugrađanina Kenana Kremića. Moram pohvaliti skupinu entuzijasta koji su organizirali brojne manifestacije ali i građane koji su se odazvali dajući svoj doprinos. Iskreno, ja sam bio pozitivno iznenađen odazivom ljudi jer je to rijetkost u ovim vremenima kada se svako o sebi zabavio. U prošloj godini su se građani navikavali na kino nakon dvadesetak godina. Ljudi su se malo odvikli od tog načina zabave ali polako i to dolazi na svoje mjesto. Dobili smo i novog direktora pozoišta koji je bar na početku pokazao da možemo očekivati neke nove vjetrove u tom našem hramu kulture. Naš renomirani pisac Selvedin Avdić je izbacio roman “Sedam strahova” i s njim je ušao u konkurenciju za roman godine u skor
o svim balkanskim zemljama. Pobrao je brojne nagrade i dobre kritike za taj roman.
Prošla godina je bila i godina afirmacije nekih mladih Zeničana. Ivan Jelić je održao dva koncerta za pamćenje u BNP-u a naša sugrađanka, mlada glumica Alma Terzić je odglumila nekoliko značajnih uloga i dobila ulogu u novom filmu Angeline Jolie. U sportu smo dobili mladu Pašu Šehić koja je postigla izuzetne rezultate u bacanju kladiva i vlasnica je juniorskog i seniorskog rekorda u toj disciplini.
Sport nam je u prošloj godini bio grozan. Fudbaleri Čelika su ponovno u zadnjim kolima izborili opstanak u premier ligi dok su rukometaši ispali odmah nakon ulaska u društvo najboljih. Košarkaši su u velikim financijskim problemima dali maksimum od onoga što su mogli dati.
Bilo je tu još mnogo stvari koje bi se trebale spomenuti ali mnogo je više onih ružnih pa ih ne bih sada spominjao nego Vam svima želim mnogo sretniju 2011-u. Skoro sam siguran da bi i trebala biti jer gora od predhodne teško može biti.
