04 September 2012

Upravljati gradom nije slagati Lego kockice

Jako je teško biti objektivan kada pišete o nekom koga znate cijeli život. Takva je situacija meni sada, jer se ja i Ismet Sarajlić znamo više od 35 godina. Da mi je ko rekao da ću ja na ovim lokalnim izborima glasati za SBB-ovog čovjeka, rekao bih mu da ode na centriranje glave. Onda sam shvatio da neću glasati za F.R. niti za njegovu stranku nego za čovjeka koji zna i spreman je promijeniti mnogo toga našem gradu.

Ismo to zna, a svjestan sam da bi to i uradio jer dugo nismo imali gradonačelnika koji je obrazovan i rođen u centru grada i koji toliko voli Zenicu. Ovdje je krajnje vrijeme da se nešto promijeni jer u protivnom će Zenica doživjeti egzodus i ovo malo ljudi koji razmišljaju na jedan urban i normalan način koji priliči dvadeset i prvom vijeku. Vjerujte mi da su urednici ovog portala među njima. Još jedan ciklus ovih “katila” koji su nas doveli do nivoa na kojem smo sada bi bio udarac od kojeg se Zenica ne bi mogla oporaviti nikada.

Obrazovan, situiran, srčan i nadasve susretljiv on je čisti antipod onome koga imamo sada za načelnika. Ovo nam je zadnja prilika da probamo izabrati nešto drugačije. Ja sam ZA!

P.S. Ovo je samo moje mišljenje o kandidatu na sljedećim izborima i želim da ga kao takvog i prihvatite.


Ovo je moj uvod u intervju koji smo Hana i ja radili sa Ismetom Sarajlićem, kandidatom za načelnika Zenice. A čitav intervju možete pročitati na  http://zenica-online.com/2012/09/ismet-sarajlic-kandidat-za-nacelnika-zenice-upravljati-gradom-nije-slagati-lego-kockice/#ixzz25VgFRj00

01 September 2012

Princip obrnutih vrijednosti

Bliži se škola pa školarci, svjesni nadolazećeg “belaja” koriste svo vrijeme u igranju i druženju na otvorenom. Puni su priča sa ferija i nekako mi bezbrižno izgledaju jer nisu svjesni da su lišeni svih problema koje odrastanje donosi.

Ja nemam djece ali imam mnogo prijatelja koji ih imaju i nimalo im ne zavidim kada dođe septembar. Nekada su se K-karte i krediti dizali kada se išlo na more, a sada mnogi roditelji moraju zaviriti u neku od mikrokreditnih organizacija da bi svoje mališane kvalitetno opremili za predstojeću školsku godinu.

Možda je najveći problem u tome kako sada motivirati dječije male mozgove i objasniti im šta dobijaju učeći. Sjetim se svojih pokojnih roditelja i mog brata kada je sa balkona gledao komšiju, doktora, kako uparkirava Alfa Romeo (tada je to bio jedan od najboljih auta u gradu) u garažu. Otac mu je rekao: “Vidiš sine, on je doktor i vozi dobro auto. Završi i ti školu pa ćeš i ti tako“. Danas bijesne aute voze oni koji su ih stekli na milion načina ali nijedan nije pošteni rad. Naravno, ima i neki promil izuzetaka.

Padne mi na pamet i onaj famozni vic kada je otac pokušavao sinu objasniti zašto bi trebao bolje učiti kad prolaze dvije super “ribe” i sin pita oca: “Jel’ tata, ko ovo kara?” a otac mu uz obaveznu ćušku kaže: “Odlikaši, sine, odlikaši…!” Uz svu moju sposobnost imaginacije ne mogu da zamislim facu oca kada bi ga sin pitao isto pitanje, danas.

Odlikaši više nemaju šanse, danas su tu babini sinovi koji imaju IQ visine sobne temperature ali i bijesne aute, nabrekle novčanike pune babinih para i rijetko koja riba će ih odbiti.

Problem koji se takođe nameće je i kako naći posao kada završiš fakultet. Poznajem masu mladih ljudi koji su već godinama na fakultetu a imaju višu ili visoku stručnu spremu. Djevojka koja radi kao konobarica a završila je pedagogiju, momak koji radi kao skladištar a završio mašinstvo i mnogi drugi primjeri su mi stalno pred očima.

Roditelji stalno šalju svoju djecu u školu sa zebnjom kako će im naći posao kada tu istu školu završe. Koliko sam ja uspio vidjeti jedini način je ubaciti se u stranku na vlasti i onda po osnovama nepotizma potražiti nekog od rođaka ili kolega iz stranke.

Sve su to problemi koje očekuju naše mališane ovog i narednih septembara i nakon svega napisanog moram im reći:
Sretno vam bilo u školi, maleni moji, i neka vam je Bog u pomoći kada je završite!

Objavljeno i na Zenica-Online