U proljeće prošle godine naš grad je dobio izuzetno lijepo zdanje kojeg se ne bi posramili ni mnogo veći gradovi. Arhitektonski tim nadarenog Bere Bostijančića je na postojećim temeljima i užasno zapuštenom gradilištu napravio malo remek djelo.
Grad je dobio ono što mu je oduvijek trebalo: ekskluzivne butike, ogroman i jako dobro snabdjeven megamarket i radnje sa tehničkom robom. Svi lovom potkoženi Zeničani su se utrkivali ko će kupiti veći prostor a Mrki Džananović je bio među traženijim ljudima tih dana. Desetak mjeseci kasnije imam osjećaj da se sve promijenilo. Sve češće vidim zatvorene radnje a kao razlozi se navode najčešće mali prometi ili velike kirije. Ok, na samom početku je bilo previše prodavnica sa tehničkom robom na jednom mjestu tako da je bilo za očekivati da će se mnoge iseliti.
Ne mogu se oteti dojmu da tamo dobro rade jedino ugostiteljski objekti i Konzum koji se u čaršijskim naklapanjima spominje kao budući vlasnik čitavog centra. Možda to i bude dobro. Ako ništa drugo skinut će onaj logo sa bananama kojem se smije svaki ozbiljniji posjetilac naše gradske „dike“.
U eri financijske krize prazne zjape radnje koje prodaju Lacoste stvari, ekskluzivne parfumerije i radnje sa skupljim cipelama. Recesija je glavni razlog ali ima i to da kod naših „šanera“ možeš kupiti te iste stvari u trećinu cijene.
Kada je Mrki ubacio onu spravu za mučenje djece u glavni hol mislio sam da ne može napraviti gluplji potez. Još više sam se razočarao kada je ispred samog OM caffea, možda i najmirnijeg kutka centra, postavio čitav dječji luna park. Sad se u tom kafiću ne može na miru popiti kafa od siline dreke djece i njihovih roditelja. Ko zna ,možda nas Mrki za svog mandata obraduje i sa pravim ringišpilom unutar centra?
U svakom slučaju znam da nisam jedini koji sve rjeđe zalazi u „Bananović centar“. Čak sam od nekoliko ljudi čuo da ih sadašnja atmosfera najviše podsjeća na autobusku stanicu. Nisu mi znali objasniti je li to zbog gužve koja vlada, zagušljivog zraka ili nečeg trećeg. Ipak se nadam da će se naš „centar“ ili „šoping“ (kako ga već ko zove) vrlo brzo vratiti na staze „stare“ slave (onakav kakav je bio u prva dva mjeseca svog postojanja) jer ovaj grad to zaslužuje.
