Neki dan je nakon razdoblja izuzetno hladnog vremena sunce navratilo u naš grad. Pojedine gazde kafića su odmah iznijele baštu da im ne bi koja marka pobjegla. Davno sam jednom rekao da iako su prvi znaci proljeća svugdje u svijetu visibabe i jagorčevina u Zenici proljeće dođe kad Mima iznese svoju baštu i kad se Šile (posljednjih godina uz Tašku najpoznatiji Zenički biker) popne na motor.
Kao i sve u ovom gradu tako su se naši bikeri potrudili da razbiju stereotipe koji svijetom kruže kada su ti momci u pitanju. Oni uglavnom poštuju saobraćajne propise, nose kacige i rijetko divljaju po bulevaru za razliku od mladih šminkera kojima su starci kupili ove nove skutere koje sad i po samoposlugama možeš kupiti.
Bikeri su združeni u tri moto kluba (za koje ja znam). Prvi je osnovan Moto klub „Tica“ a poslije njega MC Condor i još jedan kojem sam, oprostite mi, zaboravio ime. Ti, u kožu obučeni momci su se prošle godine kolektivno uključili u akciju dobrovoljnog darivanja krvi. Pred novu godinu su momci iz MC Condor izašli na ulice obučeni kao djeda mrazovi i na svojim opakim mašinama otišli podijeliti paketiće u Dom za nezbrinutu djecu. U našem gradu su rijetki ti koji su se sjetili te dječice koju skoro niko ne posjećuje.
Između Zeničkih moto klubova vlada jedna zdrava konkurencija i dosad nije bilo nekih razmirica među njima što bi mnogi očekivali obzirom na reputaciju koju bikeri imaju u svijetu.
Svake godine se održavaju motorijade na kojima se uz gromoglasno praštanje rock sevdalinki odražavaju i takmičenja u raznim moto vještinama. Tu se popiju cisterne piva i pojede pola mjesečne proizvodnje firme „Bešlić and sons“ ali nikad nije bilo ozbiljnije frke. Ovi istinski ljubitelji motocikla treba da posluže kao primjer dobre organizacije mnogim udruženjima koja nazivno mnogo bolje kotiraju u očima javnosti.
„Melecima džehenema“ (na arapskom se valjda tako kaže Anđeli pakla) bih poručio da se čuvaju u prometu i ostanu baš onakvi kakvi jesu - meleci u ljudskom obliku. Kako drugačije nazvati i opisati ljude koji se brinu o stvarima o kojima se više ni naši funkcioneri ne brinu?
