Showing posts with label Mittal Zenica. Show all posts
Showing posts with label Mittal Zenica. Show all posts

02 November 2009

Tetovljani i Zeničani u pripremama za sudski proces

Zamoljen sam da postavim ovu anketu da bi što više ljudi ovo vidjelo i možda uzelo učešće.

MJESNA ZAJEDNICA TETOVO Tetovo, 29.10.2009

72000 ZENICA

ANKETA POVODOM TUZBE PROTIV ARCELORMITTALA

Postovani prijatelji,

Vise mjestana Tetova uz saglasnost odbornika Mjesne zajednice pokrenula je inicijativu za podizanje tuzbe protiv Arcelor Mittalla zbog velike stete koju svakodnevno nanosi svim gradjanima Zenice, a stanovnicima Tetova posebno.

Svi smo mi svjedoci strahovitog zagadjenja i terora kojeg ta kompanija provodi nad nama i to u svim mogucim oblicima. Udisemo i gutamo velike kolicine prasine i otrovnih plinova, buka nas izludjuje, prljavstina nam ugrozava imovinu a zbog ovakvog Mittalovog djelovanja vrijednost nase imovine pada do bescijenja. I pored nasih brojnih poziva u pomoc raznim institucijama, Mittal nemilosrdno nastavlja da zagadjuje sve sto stigne, zrak, tlo, biljni svijet, rijeku Bosnu... Svi pokusaji da se ta kompanija urazumi i pocne instalirati zastitne uredjaje su ostali bez uspjeha. Nacelnik opcine Zenica umjesto da nas zastiti, stavlja se, suprotno svojoj funkciji i to sasvim otvoreno na stranu Mittala, a Federalna inspekcija ne radi svoj posao na efikasan nacin. Kaznjava tu kompaniju simbolicnim novcanim kaznama koje ova namiri vec u narednom satu, eksploatisuci nas radni narod na najbeskrupulozniji nacin.

Mittal nema nikakvog respekta za nase zdravlje i zivote nase djece. To je jedna primitivna kolonizatorska kompanija kojoj je samo profit vazan. Zdravlje preko 700 nase djece iz tetovske osnovne skole ili brojnih beba koje majke izvode u setnju tetovskim mahalama, za Mittala nema ama bas nikakvog znacaja. Ta kompanija smatra da smo mi primitivni Balkanci od kojih moze da radi sta hoce. Na nama je dam tim ljudima dokazemo suprotno.

Posto ne mozemo racunati na zastitu vlastitog zdravlja i zdravlja nasih ukucana od strane bilo koga, preostaje nam da uzmemo stvari u svoje ruke i da se na legalan nacin izborimo za nase zakonsko pravo da zivimo u zdravoj sredini. Jedan od tih legalnih nacina je tuzba u kojoj bi trazili financijsko obestecenje za sve nedace i stetu koju nam je Mittal nanio i koju nam i dan-danas nanosi. Zakon o zastiti okolisa predvidja princip da zagadjivac placa za stetu koju nanosi. Pored financijskog obestecenja trazicemo obustavu ili smanjenje proizvodnje zagadjujucih pogona do dozvoljenih normi, definitivno zaustavljanje buke koja nas vec godinu i po dana izludjuje kao i odvozenje troske nagomilane pozadi nasih kuca i basta u Tesanjskoj ulici na sta se Mittal vec davno pismeno angazovao a to nikada nije uradio.

Ako u principu pristajete da budete jedan od ucesnika u ovoj tuzbi, molimo vas da nas obavjestite time sto cete najkasnije do 10.11.2009. dostaviti u Mjesnu zajednicu ili na adresu predsjednika skupstine MZ (Tesanjska 40) ovaj anketni list popunjen i potpisan. Od vas ce se traziti definitivni pristanak tek nakon sto budemo u mogucnosti da vas obavjestimo o kostanju tuzbe kao i o financijskom ucescu svakog od ucesnika u tuzbi. Naravno, sto budemo brojniji, to ce troskovi tuzbe biti pojedinacno manji. Predvidjeli smo da trazimo obestecenje od najmanje 100 000KM po domacinstvu.

Bicemo u mogucnosti da vas obavjestimo o svemu ovome nakon konsultacije sa advokatima koji ce nas zastupati, a u tu svrhu cemo sazvati skupstinu na koju ce biti pozvani svi potpisnici ove ankete.

Posto se ovdje radi o jednom velikom i za nase zdravlje i kvalitet zivota vaznom poduhvatu, molimo vas da sa svom potrebnom ozbiljnoscu razmotrite znacaj ove tuzbe. Kad vec ne mozemo racunati na druge, moramo racunati na nas same. Inace, zlo nam se pise. Ako nista ne poduzmemo, ovakva situacija moze potrajati godinama.


Uz topli selam i pozdrav Mensudin Bajramovic, predsjednik skupstine


Vase ime i prezime Adresa Kontakt telefon



Datum i potpis

07 February 2009

Šta je nama Indija




U razgovoru sa prijateljem koji je prije rata radio u Ekranu (preduzeće koje je objedinjavalo sva zenička kina) saznao sam podatak koji vjerojatno niko od vas ne zna. Najgledaniji film u zeničkim kinima svih vremena nije ni jedan od naših ratnih spektakala, ni jedan film Bruce Leea nego indijski film Bidaai (rastanak). Priznajem da sam i ja to patetično smeće pogledao (doduše na televiziji) i tada sam, kao i mnogi Zeničani, stekao određene simpatije prema tom jadnom narodu. Vjekovima ih je gazio engleski Komonvelt i kada god ste gledali na TV reportaže o Indiji vidjeli ste samo jad i bijedu. Druga najmnogoljudnija nacija na svijetu (milijardu i dvjesto miliona stanovnika) koja bi po nekim predviđanjima za trideset godina trebala prestići Kinu jer kod njih nema kontrole rađanja kao u Kini (a možda i zbog toga što je pola Kine došlo kod nas da otvori radnje).

Kada se sabere sve ovo što sam napisao valjda vam je lako zamisliti moje iznenađenje kada sam doznao da je jedan Indijac među pet najbogatijih ljudi na svijetu i da je baš on došao da kupi ponos našeg grada, Željezaru Zenica. Svi Zeničani su u tome vidjeli spas jer znamo koliko taj gigant znači za ekonomiju grada i regije.

Nakon višemjesečnih pregovora Željezara je počela sa radom ali gle iznenađenja! Od prijeratnih 19 do 21 hiljada zaposlenih sadašnji Mittal zapošljava oko 5 hiljada, a aerozagađenje je gore nego prije rata. Naše opštinsko rukovodstvo je sklopilo ugovore koji braći Indijcima dopuštaju prazan hod u postavljanju filtera u periodu od deset godina. U jeku najvećih Eko protesta, kao slučajno, cijeli grad izgubi centralno grijanje jer Mittal je vlasnik kotlovnice koja parom snabdijeva grad. Bili smo jednim krajnje perfidnim kockarskim manirom bačeni u „gabulu“. Ako se bunimo protiv zagađenja onda ćemo krepati od hladnoće i obrnuto. Najviše mi je uši zaparala izjava gradonačelnika koji je rekao da mu je draže da imamo deset hiljada zaposlenih nego da imamo čist zrak a isto toliko gladnih i nezaposlenih. Postotak oboljelih od raka je skočio za nekih 15 procenata a nisu zanemarivi ni postoci djece koje dobijaju bronhitis i astmu.

Indijski vlasnici Mittala, koji su poznati u cijelom svijetu po tome što nigdje ne poštuju eko propise, su se pokazali kao bešćutni izrabljivači kojima nije stalo do ljudi nego isključivo do zarade.

Obzirom da je najpoznatija Indijska knjiga Kama sutra (umjetnost vođenja ljubavi) nije ni čudo da nas onda ovako kvalitetno jebu.

P.S. Cijenjeni čitatelji, oprostite zbog ove zadnje riječi. Nisam našao niti jednu koja bi je mogla adekvatno zamijeniti a da ne izgubi na značenju.

24 December 2008

Ama baš sve za ljepotu...


Jutros se probudim uz hladne radijatore i spominjanje uže i šire Indijske obitelji i zaputim se ka gradu. Ni vani nije bilo baš pretjerano toplo, onaj blesimetar na "jugobanci" je pokazivao +01 stepen. Pored mene uredno utrpanog u duge gaće (sorry obožavateljkama ali godine, prostata...) prođe djevojka zamamnog izgleda i proporcija. Nije mi baš to privuklo pažnju nego njen stil oblačenja. Imao sam osjećaj da joj nedostaje par odjevnih artikala. Imala je neku laganu jaknicu dobrano iznad kukova, traperice spuštenih bokova (sam sebi zvučim kao "fashion guru", ne daj mi Bože) i između samo svoju autentičnu kožu neke neprirodno plavkaste boje. Smio bih se kladiti da kad bi ona otišla na rentgen niko ne bi mogao pronaći njezine jajnike. Bili bi sakriveni negdje iza bubrega ili na nekom toplijem i odjećom prekrivenom mjestu.

Zapitam se da li postoji nešto što današnje djevojčice ne bi uradile da skrenu pažnju na sebe. Ne mogu da se ne sjetim sebe u njihovim godinama. U moje doba su samo učiteljice imale sise. Svaka djevojka kojoj bi grudi i narasle skrivala ih je iza širokih dukseva ili još širih džempera. Sjećam se jako dobro da si saznanje o veličini i kvalitetu grudi mogao doznati tek kada se dovoljno zbližiš s djevojkom da ju možes skinuti, a do toga se jako teško dolazilo. Danas djevojčice napune "solidnu trojku" i prije nego im mliječni zubi ispadnu i odmah ih krenu eksponirati bez imalo srama. Ima tu i raznih pomagala poput onih “poosh up” grudnjaka koje znaju dočarati nerealnu sliku o veličini (jedan moj prijatelj je namjeravao tužiti djevojku zbog lažnog predstavljanja) ali uglavnom ove današnje su mnogo naprednije od djevojaka iz starijih generacija. Neki spominju genetski modificiranu hranu kao uzrok tih "devijacija" a neki idu čak dotle da spominju radijaciju i Černobil.

Ja ne razmišljam o tome, razmišljam da li su današnje cure stvarno zgodnije od onih nekada ili možda mi nismo znali ovako dobro gledati...