Od 1990-e na ovamo nikada nisam u komadu duže izbivao iz Zenice. Odvalio sam cijelih 15 dana u Hrvatskoj, uglavnom u Zagrebu i Istri. Ovo putovanje mi je trebalo da se malo priberem jer sam bio pomalo izgubljen u svim dešavanjima koja su mi se dogodila u proteklih mjesec dana. Svima onima koji su zabrinuti za moje psiho-fizičko stanje, dajem odgovor - hvala na pitanju, dobro sam.
Susreo sam se sa mnoštvom pitanja o Blentovenu i razlozima moje „stvaralačke“ stanke. Nisam ni u snu mogao pretpostaviti da ljudima toliko nedostaje ova moja pisana riječ. OK, godi sujeti ali mi istovremeno stvara i obavezu. Ja sam imao mogućnost da pišem i u Hrvatskoj ali ne vidim smisao pisanja mog bloga koji je lokalistički orijentiran sa nekog drugog mjesta koje nije Zenica.
Jučer sam se vratio i odmah sam bio suočen sa zeničkom zbiljom koja je moguća samo u našem gradu. U istom gradu, istoga dana, na dva različita mjesta su organizirane dvije motorijade. Svugdje se moto udruženja udružuju u organizaciji takvih manifestacija ali ne, u Zenici u kojoj ima pedesetak rokera dva udruženja prave dvije motorijade. Obzirom da fizički ne mogu biti na dva mjesta, putem eliminacije sam odabrao motorijadu koju je organizirao moto klub „Tica“. Oni su zakupili parking iza zgrade RMK prometa i napravili jedan jako dobar štimung u maniri mnogo jačih moto skupina. Pivo, kobasice i ostale đakonije koje prate ovakve manifestacije su bile svima na dohvat ruke a stvar koja je bila presudna u mom odabiru na koju ću motorijadu otići je ta da su svirali Partybrejkersi, grupa iz neke moje mladosti. Na koncert sam otišao sa prijateljima ali mi je posebno zanimljiva bila jedna preslatka djevojčica, Emina Topić, koja je sa mamom i tatom došla na svoj prvi rock koncert. Njena mama Alisa je nekada bila veliki fan grupe koja je svirala sinoć a malena me sa svoje tri godine uvjerila da je genetika stvarno čudna stvar. Gledajući nju kako pleše vidio sam Alisu prije nekih dvadesetak godina (mada je ona tada imala 18 godina). Cane, Anton i ostali dečki iz benda su fenomenalno otprašili svoje hitove i nisu ničim razočarali svoje obožavatelje. Ja sam ih gledao prije više od dvadesetak godina i moram reći da nisu izgubili niti malo one svoje agresivnosti koju su imali na početku karijere što je ogroman uspjeh ako uzmemo u obzir koliko ta grupa postoji. Kada bih opet počeo kritizirati zeničku raju zbog inertnosti u posjećivanju ovakvih eventa rizikovao bih da ne zagazim u dosadu. Sinoć je opet bila ista ekipa koju viđam uglavnom na svim ostalim manifestacijama u gradu. Sramotno za jedan grad od stotinjak hiljada stanovnika.
Vjerojatno ste zamijetili da u mom postu i posjeti koncertu nisam spomenuo H.? Na moju veliku žalost, osoba kojoj možete zahvaliti na tome što čitate Blentovena i ja nismo više skupa. Iako sam davno rekao da neću nikada pisati o svojoj intimi, napisao sam samo ovo da bih izbjegao moguća pitanja o njoj.
Susreo sam se sa mnoštvom pitanja o Blentovenu i razlozima moje „stvaralačke“ stanke. Nisam ni u snu mogao pretpostaviti da ljudima toliko nedostaje ova moja pisana riječ. OK, godi sujeti ali mi istovremeno stvara i obavezu. Ja sam imao mogućnost da pišem i u Hrvatskoj ali ne vidim smisao pisanja mog bloga koji je lokalistički orijentiran sa nekog drugog mjesta koje nije Zenica.
Jučer sam se vratio i odmah sam bio suočen sa zeničkom zbiljom koja je moguća samo u našem gradu. U istom gradu, istoga dana, na dva različita mjesta su organizirane dvije motorijade. Svugdje se moto udruženja udružuju u organizaciji takvih manifestacija ali ne, u Zenici u kojoj ima pedesetak rokera dva udruženja prave dvije motorijade. Obzirom da fizički ne mogu biti na dva mjesta, putem eliminacije sam odabrao motorijadu koju je organizirao moto klub „Tica“. Oni su zakupili parking iza zgrade RMK prometa i napravili jedan jako dobar štimung u maniri mnogo jačih moto skupina. Pivo, kobasice i ostale đakonije koje prate ovakve manifestacije su bile svima na dohvat ruke a stvar koja je bila presudna u mom odabiru na koju ću motorijadu otići je ta da su svirali Partybrejkersi, grupa iz neke moje mladosti. Na koncert sam otišao sa prijateljima ali mi je posebno zanimljiva bila jedna preslatka djevojčica, Emina Topić, koja je sa mamom i tatom došla na svoj prvi rock koncert. Njena mama Alisa je nekada bila veliki fan grupe koja je svirala sinoć a malena me sa svoje tri godine uvjerila da je genetika stvarno čudna stvar. Gledajući nju kako pleše vidio sam Alisu prije nekih dvadesetak godina (mada je ona tada imala 18 godina). Cane, Anton i ostali dečki iz benda su fenomenalno otprašili svoje hitove i nisu ničim razočarali svoje obožavatelje. Ja sam ih gledao prije više od dvadesetak godina i moram reći da nisu izgubili niti malo one svoje agresivnosti koju su imali na početku karijere što je ogroman uspjeh ako uzmemo u obzir koliko ta grupa postoji. Kada bih opet počeo kritizirati zeničku raju zbog inertnosti u posjećivanju ovakvih eventa rizikovao bih da ne zagazim u dosadu. Sinoć je opet bila ista ekipa koju viđam uglavnom na svim ostalim manifestacijama u gradu. Sramotno za jedan grad od stotinjak hiljada stanovnika.
Vjerojatno ste zamijetili da u mom postu i posjeti koncertu nisam spomenuo H.? Na moju veliku žalost, osoba kojoj možete zahvaliti na tome što čitate Blentovena i ja nismo više skupa. Iako sam davno rekao da neću nikada pisati o svojoj intimi, napisao sam samo ovo da bih izbjegao moguća pitanja o njoj.
