Ovih dana sam skont'o da smo mi i predobar narod kakvu klimu imamo. Prije tri dana je bilo 33 stepena Celzijusovih a samo 24 sata poslije bilo je 11 stepeni. Pri takvim temperaturnim razlikama i željezo bi se pokvarilo a gdje neće insan.
Sva ova temperaturna sranja pogoduju najviše našim pozorišnim ocima koji su ovih dana svečano otvorili VIII festival BiH drame u našem velebnom pozorištu. Pompezno naslovljeno, nije mi jasno čemu onaj prefiks BiH drame kada od sedam predstava tri predstave dolaze iz „bratskih“ nam zemalja, Turske, Srbije i Hrvatske. Vjerojatno su i ta tri gostovanja određena po ključu jer ne mogu da svarim da je to samo puka slučajnost. Imamo sreće da nam židovi nisu konstitutivni narod jer ko bi platio putne troškove dramskoj postavi iz Izraela?
Sve u svemu H. i ja smo naravno kupili karte i otišli pogledati premijerno izvođenje drame po djelu Zihada Ključanina „Švedsko srce moje majke“ u režiji Aleša Kurta a u izvedbi drame BNP-a Zenica.
Ja, skeptik kao i uvijek kada je ansambl našeg pozorišta u pitanju, pripremio sam se da napišem tekst koji će opisati sivilo naše kulturne scene ali gle čuda. Predstava je toliko dobro urađena da su me ruke zaboljele od aplauza kojima je prepuna sala (čak i ja lenjivac po prirodi) nagradila naš ansambl. Sasvim zasluženo.
Uz poslovično izvrsnog Roberta Krajinovića moram spomenuti i Faketu Avdagić koja je po meni odigrala ulogu karijere. Jako dobre minijature su dali Haris Burina i uvijek odlična Snježana Marković koja prerasta u vodeću glumicu u našem pozorištu.
Izvrsna režija gosta iz Sarajeva Aleša Kurta je nešto posve novo na ovim prostorima a odabir muzike, scenografije i kostima je fenomenalno usklađen da bi pojačao tjeskobu života naših ljudi koji se nisu uspjeli prilagoditi zapadnom stilu života. Video zapisi koji su vodili priču i uvodili nas u jedan komplikovan obiteljski odnos su bili izvrsno odrađeni i nenametljivi a posebno me se dojmila gluma Tarika Mirkovića koji je bio glavni narator u predstavi.
Predstava je u cjelosti uspjela da nasmije, rastuži i prije svega potakne publiku na razmišljanje o komplikovanim odnosima naših ljudi u inostranstvu.
Jednom davno sam pročitao kritike za film „Ritam života“ za koji su kritičari napisali da je sevdalinka na filmu. OK, možda ga je neko tako i shvatio ali taj neko nije gledao ovu predstavu. Ona je prava sevdalinka upriličena na daskama BNP Zenica.
Moje iskrene čestitke režiseru i kompletnom ansamblu.
