Na današnji dan prije tačno četvrt stoljeća svi smo bili ponosni što smo Bosanci, a Sarajlije posebno. Pogađate, na današnji dan prije 25 godina su otvorene Zimske olimpijske igre u Sarajevu.
Cijela bivša država je živjela za manifestaciju koja je bila plafon sportske igre i koja je bila najveće sportsko natjecanje ikada održano na ovim prostorima. Mnoge porodice koje nisu imale kolor televizore su otkopavale i posljednje „štekove“ da im slučajno ne bi promakla neka boja haljine u klizanju na ledu koje je neponovljivo prenosila Milka Babović. Čitavo Sarajevo i okolne planine su bili u izrazito drečavim narandžastim tonovima jer je narandžasto - bijela boja bila zaštitni znak loga ZOI 84.
Olimpijski plamen su nosili mnogi istaknuti sportisti BiH. Iz Zenice se sjećam samo Amile Fetahagić, tadašnje jako uspješne teniserke, a baklju je zapalila tadašnja prvakinja Jugoslavije u umjetničkom klizanju Sanda Dubravčić. Studenti iz Sarajeva i drugih gradova su u suradnji sa tadašnjom JNA na olimpijske staze išli nogama tabati snijeg jer nije bilo ove sadašnje napredne tehnologije. Tih dana je Sarajevo bilo centar svijeta i posjetili su ga mnogi poznati ljudi koji su bili oduševljeni gostoprimstvom i ljubaznošću lokalnog stanovništva. Oduševljeni su bili skoro svi posjetitelji izuzev, vjerojatno, Kirka Douglasa kojeg je lokalni konobar u jednom od kafića „ugrizao“ za 1200 dolara. Naplatio mu je račun kakvog vjerojatno ne bi platio ni u najskupljim mondenskim zimovalištima.
Ja sam od svih sportova gledao jedino hokejašku utakmicu između Kanade i Čehoslovačke i shvatio da je to jedini sport koji je bolje gledati na TV-u nego uživo. Ti momci tako brzo kližu da ne možeš primijetiti gdje je ona mala pločica a kada padne gol shvatiš tek kada se igrači pođu ljubiti.
Heroj u cijeloj Jugoslaviji je bio slovenski veleslalomaš Jure Franko koji je u toj disciplini osvojio srebro. Ostaće zapamćen onaj famozni natpis koji je osvanuo na platou ispred Skenderije gdje su se dodjeljivale medalje na kojem je pisalo: Volimo Jureka više od bureka! Ostali su mi u sjećanju i britanski par u plesu na ledu, Jane Torwil i Cristopher Deen, koji su fantastično plesali uz Ravelov Bolero.
Osam godina nakon toga olimpijske planine su postale poprište najvećeg zla koje se dogodilo u Evropi nakon drugog svjetskog rata i sva borilišta su skroz devastirana.
Evropa i svijet su zaboravili na našu olimpijadu ali naša srca još uvijek zatitraju kada se sjetimo „Vučka“ i u narandžasto obojenog Sarajeva.
