Možemo li bolje?

Najmanje jednom dnevno dobijem kritiku da sam negativan i da vidim sve crno. Kažu mi da će ljudi čitajući moj blog pomisliti samo najgore o Zenici i pitaju se kako tek drugi vide ovaj grad kad sam ja ovako negativan?

Da vas utješim odmah, ne vidim ja crno samo Zenicu. Moja „crna faza" koja traje već duže vrijeme obuhvata čitavu BiH i sav Balkan. Kad se malo bolje zamislim onda kažem da je čitava planeta skoro crna, a najbolji dokaz za to je da je od juče i američki predsjednik takođe crn.

Šalu na stranu, kad god dobijem takav komentar ja se duboko zamislim i pokušam naći nešto što će zasjeniti to crnilo. Evo pisao sam i o tome kako smo lijepi i pametni, kako smo poznati i priznati. Pisao sam i o tome kako se rade nove dobre predstave u pozorištu. Pišem o nekim dragim i finim ljudima kojima bi se svaki grad ponosio a ne samo Zenica. I da, pišem i o stvarima koje mi smetaju i činjenica je da ih ima dosta.

Ne kažem da je u Zenici sve loše ali znam da će se velika većina ljudi koji su meni bliski po senzibilitetu složiti sa tim da trenutno ima puno više lošeg nego dobrog. I da ćutim o tome? Ne mogu da se ne okrenem oko sebe i primijetim da nas nekako svi prestižu u većini dobrih stvari. Da mi je nekako doći do podatka koliko Zeničana danas radi u Vitezu – mjestu koje je postalo pojam za biznis. Zašto smo morali toliko ostati iza Viteza? Zbog čega smo u vijestima mi ti kojima je hladno i koje truju? Zbog čega danas gimnazijalci sami kreče školu i farbaju radijatore? Zašto nam se pijaca proširila i na glavnu ne tako davno renoviranu ulicu? Zašto na ulici vidim skoro jednak broj pasa lutalica kao i ljudi? Zašto se zatvaraju obdaništa po gradu? Zbog čega sve manje vidim nasmijana lica?

Možda sam crn zbog toga što znam da ovaj grad može biti bolji i zbog toga što mislim da svi zaslužujemo da živimo u boljem gradu? I onda kad oko sebe ugledam toliko stvari koje mi se ne sviđaju jednostavno me uhvati sivilo.

A ima toliko toga lijepog. Imamo sve uslove za idealan život – prelijep grad na obalama rijeke po kojem nam država nosi ime, fantastično Kamberovića polje koje je idealno u svako doba godine, uslove za sve vrste sportova (nogomet, košarka, rukomet, odbojka, ragbi, tenis, plivanje, skijanje, atletika, streljaštvo...), infrastrukturu za razvoj privrede i najvažnije od svega – ljude.

Grad ne čine zgrade nego ljudi, davno je rečeno. I znam da u ovom gradu ima ljudi koji se slažu sa mnom i koji su isto tako nezadovoljni. Ne zbog toga što nam je loše nego zbog toga što znaju isto ono što ja znam – MOŽE NAM BITI BOLJE.

Možda da se okrenemo oko sebe i sami sebi priznamo šta nam se sviđa a šta ne. Za početak evo molim čitaoce Blentovena da mi pomognu i napišu u komentarima na ovaj post šta je to danas dobro a šta loše u Zenici? Šta je to čime se trebamo ponositi a čega bi se trebali stidjeti?

p.s. Na ovaj post ću pustiti i anonimne komentare, samo Vas molim da pokušate biti konstruktivni i bez uvreda na bilo čiji račun.

Read More

Tržni centar "Kamberovića polje"

U proljeće prošle godine naš grad je dobio izuzetno lijepo zdanje kojeg se ne bi posramili ni mnogo veći gradovi. Arhitektonski tim nadarenog Bere Bostijančića je na postojećim temeljima i užasno zapuštenom gradilištu napravio malo remek djelo.

Grad je dobio ono što mu je oduvijek trebalo: ekskluzivne butike, ogroman i jako dobro snabdjeven megamarket i radnje sa tehničkom robom. Svi lovom potkoženi Zeničani su se utrkivali ko će kupiti veći prostor a Mrki Džananović je bio među traženijim ljudima tih dana. Desetak mjeseci kasnije imam osjećaj da se sve promijenilo. Sve češće vidim zatvorene radnje a kao razlozi se navode najčešće mali prometi ili velike kirije. Ok, na samom početku je bilo previše prodavnica sa tehničkom robom na jednom mjestu tako da je bilo za očekivati da će se mnoge iseliti.

Ne mogu se oteti dojmu da tamo dobro rade jedino ugostiteljski objekti i Konzum koji se u čaršijskim naklapanjima spominje kao budući vlasnik čitavog centra. Možda to i bude dobro. Ako ništa drugo skinut će onaj logo sa bananama kojem se smije svaki ozbiljniji posjetilac naše gradske „dike“.
U eri financijske krize prazne zjape radnje koje prodaju Lacoste stvari, ekskluzivne parfumerije i radnje sa skupljim cipelama. Recesija je glavni razlog ali ima i to da kod naših „šanera“ možeš kupiti te iste stvari u trećinu cijene.

Kada je Mrki ubacio onu spravu za mučenje djece u glavni hol mislio sam da ne može napraviti gluplji potez. Još više sam se razočarao kada je ispred samog OM caffea, možda i najmirnijeg kutka centra, postavio čitav dječji luna park. Sad se u tom kafiću ne može na miru popiti kafa od siline dreke djece i njihovih roditelja. Ko zna ,možda nas Mrki za svog mandata obraduje i sa pravim ringišpilom unutar centra?

U svakom slučaju znam da nisam jedini koji sve rjeđe zalazi u „Bananović centar“. Čak sam od nekoliko ljudi čuo da ih sadašnja atmosfera najviše podsjeća na autobusku stanicu. Nisu mi znali objasniti je li to zbog gužve koja vlada, zagušljivog zraka ili nečeg trećeg. Ipak se nadam da će se naš „centar“ ili „šoping“ (kako ga već ko zove) vrlo brzo vratiti na staze „stare“ slave (onakav kakav je bio u prva dva mjeseca svog postojanja) jer ovaj grad to zaslužuje.

Read More

Moj grad Zenica

Htio sam danas napisati jedan skroz pozitivan post i to o gradu kojeg smatram svojim i u kojem živim. Znam da uopšte nije teško nabrojati milion mana ovog grada i znam da svako od nas ima bar 1000 stvari koje mu smetaju.

Više se mrznemo nego što nam je toplo jer “Grijanje” i “Mittal” vrše svakojake eksperimente nad nama. Heroj je svako ko pokuša udahnuti „punim plućima". Raspadaju nam se škole (a vjerovatno i obdaništa) u koje idu djeca. Pancir će nam uskoro (zajedno sa gas maskom) postati obavezan dio garderobe. Drogu možeš kupiti na svakom ćošku (skoro su je počeli prodavati na tezgama na pijaci). Pijaca, hamelj i krkanluk su nam u obilježja glavne ulice u centru grada. Puno je nezaposlenih a ne postoji ni Omladinski dom u kome bi mladi ovog grada mogli kvalitetno provoditi vrijeme. Sport nam polako zamire i odumire. Glavne zvijezde grada su uglavnom oni što voze skupa auta, parkiraju gdje hoće, policija im ne nađe oružje u racijama i česti su posjetioci Sudova u kojima rijetko kad budu osuđeni.

Svi to znamo, je li tako? Ja sam htio napisati jedan pozitivan post o Zenici, nešto kao da sam sebi odgovorim na pitanja – šta je to dobro u ovom gradu i zbog čega je bolje biti ovdje nego negdje drugo. Nakon te samom sebi zadane teme sam pomislio kako bih umjesto toga radije negdje iskopao nekih 10 metara kanala.

Činjenica jeste da ovaj grad ima svoje ljepote. Imamo prelijepo Kamberovića polje, pluća ovog grada koje ima malo koje mjesto u BiH (a i šire). Grad je takve veličine da uvijek možete svugdje stići pješke za nekih maksimalno 30 minuta. Imamo najljepše pozorište, pardon – zgradu pozorišta. Sad imamo i dobar Shopping centar a i dva dobra hotela. Stadion nam je malo ohrndan ali s obzirom koliko gledalaca dolazi i šta gleda – dovoljno je i to. Imamo Smetove, prelijepo mjesto. Ko ima volju može sebi priuštiti finu šetnju do gore, ko nema volju a ima auto – isto tako.

Imamo svašta nešto za početak. I to dobar početak. Da li je sve to dovoljno za jedan normalan život dostojan čovjeka? Sve češće razmišljam o tome da li Zeničani ostaju u Zenici zato što im je tu dobro ili zato što nemaju gdje otići? Iskreno, kad na vagu stavimo prednosti i mane ovog grada nekako sam sve više ubijeđen u to da je u pitanju ovo drugo. Sve više mi se čini da smo svi mi - Zeničani neka vrsta taoca u vlastitom gradu. Tu smo jer nemamo neku pametniju i bolju alternativu. Ili možda nemamo petlju da probamo naći za sebe nešto bolje.

Kako reče jedna meni draga osoba na pitanje kad će roditi dijete – da li je pošteno prema tom istom djetetu roditi ga ovdje i „osuditi ga" na život u gradu u kojem će primiti stotine injekcija zbog bronhitisa, možda astme ili ne daj Bože nečeg goreg. Ona misli da je to sebično. A ja se sve više bojim da je možda u pravu. I pitam se da li će se nekad nešto promijeniti? Da li će nekad neko iskoristiti ove prednosti koje imamo i pokušati ukinuti mane. Pa da ne moram 10 dana razbijati glavu o tome kako da napišem pozitivan post o svom gradu. U kojem nisam rođen ali sam već toliko dugo tu da se mogu smatrati Zeničaninom. Pravim i originalnim.

A isto tako ne mislim da pripadnost nekom gradu stičeš rođenjem jer – Zeničaninom se postaje.

Read More