Showing posts with label club 072 Zenica. Show all posts
Showing posts with label club 072 Zenica. Show all posts

28 July 2009

Korida kao glavna zabava?

Jutrošnje novine su mi prikazale realnu sliku stanja u našoj državi. Na naslovnici "Dnevnog avaza" ogromna slika neke koride ispod koje stoji natpis da ju je posjetilo 100 hiljada ljudi. Prije nekih sedam dana je u Banja Luci održan koncert Lennya Krawitza na kojem je bilo nekih dvije i po hiljade ljudi. Obično volim da kitnjasto objašnjavam neke stvari, ali mislim da za ovu disproporciju mi nisu uopće potrebne riječi.

U ovu državu ja više ni metaforički ne vjerujem kada je kultura mladih u pitanju.

Nekoliko mrcina, bikova, se bode na nekoj livadi i taj krvavi ''spektakl'' prati tolika masa, uglavnom mladih ljudi, a kada se održavaju koncerti nekih rock grupa jedva da se okupi i stoti dio toga. Lenny je čak dobro i prošao.

Nije ni čudo da je tako kada u Zenici jedina diskoteka po cijelu noć pušta ''cajke'' i neke naivne Hrvatske dance pop poskočice, a mladi koji, dokazano, vole dance muziku moraju ići u Doboj ili neko drugo obližnje mjesto da bi slušali i plesali uz muziku koju vole.

Znam mnogo mladih koji nikada ne bi otišli na mjesta gdje caruju narodnjaci, ali u Zenici je moguće popiti piće iza dvanaest samo na mjestima gdje puštaju ''cajke''. „Bordo“ i „Gjuro“ zatvaraju u ponoć, kod „Bate“ se piće može naručiti samo pola sata prije ponoći i jedino „072“ ostaje da ne moraš pit piće sa čepićima u ušima.

Taj klub mi još jedini daje snagu da bar i pomislim da ima omladine sa zdravim razmišljanjem u našem gradu. Neku noć sam se baš fino zabavio slušajući „Lana and Exhale band“ koji su prašili do iza ponoći uz oduševljenje prepunog lokala u kojem sam ja definitivno bio najstariji posjetilac. Mladi su se jako lijepo zabavili i bar na tren sam se prisjetio onih lijepih vremena kada su se mladi divno opuštali uz muziku koja je bila prikladna njihovoj generaciji.

Sutra je ponovo u "Jazz klubu" grupa "Zozophonic" i svima koji su propustili prošli koncert toplo preporučam da odu i poslušaju ovaj francuski bend koji svira neki mix soula, countrya i jazza. Bašta "Jazz kluba" je idealna za ovu vrstu muzike i svi koji dođu neće požaliti.

12 July 2009

Humanosti ima i u Zenici

U našem gradu odnedavno egzistira Udruženje altruista ''Poletarac''. Nekolicina ljudi se okupila da pomaže ljudima u nevolji, a takvih je u ova bolesna vremena i previše. Loša financijska situacija koja hara ovim prostorima kao kuga onemogučava obitelji da svojim bolesnim članovima priskrbi adekvatnu liječničku pomoć. ''Poletarac'' prije svega ima za cilj pomoći da se priskrbi novac za liječenje teško oboljelih ali i da se na pravi način skrene pažnja ljudi na ovakve slučajeve jer u ovim vremenima kada su ljudi okrenuti sami sebi i svojim problemima zanemaruju tuđe probleme.

Zenica je oduvijek bio grad koji je imao sluha za humanitarnu djelatnost i jako bih volio da se isto dogodi i u ovom slučaju. Znam da mnogo ljudi čita Blentovena pa bih ovim putem pozvao sve ljude koji žive u Zenici da daju podršku ovom udruženju, a oni koji žive vani neka pronađu na svojim facebook pretraživačima njihovu stranicu i neka se upoznaju sa njihovim radom. Večeras ''Poletarac'' organizira koncert za maloga Samira Dilavera u Zeničkom ''klubu 072 '' sa početkom u 21:00h pa bih molio Zaničane da svojom posjetom doprinesu njegovom izliječenju.

Ja, na žalost, večeras neću prisustvovati ovom koncertu iz privatnih razloga ali vam ga toplo preporučam jer nikad nije kasno da dokažete svoju ljudskost.

P.S. Ovih dana sam imao nekih tehničkih problema oko realizacije postova na Blentovenu, ali čvrsto obečavam da ću od sutra pisati ponovno i sa istim žarom. Nadam se da će vizuelni izgled biti bar sličan onom starom jer od sutra svoje postove postavljam sam, a do sada mi je to radila druga osoba.

06 July 2009

Moja generacija

Kada su prije nekoliko godina ovi „naši“ Indijci došli u grad svi smo očekivali veliki dotok love u Željezaru a i samim time u blagajnu opštine. Ovih dana smo se uvjerili da nisu nikakvu lovu donijeli ali jesu izgleda ono svoje monsunsko sranje od vremena. Svaki dan pada kiša bar dva puta a između tih kišnih perioda su takve sparine da čovjek izludi. Čak mi je i naša ljepotica, rijeka Bosna, počela bojom ličiti na onaj njihov Ganges. Još samo da se ljudi pođu kupati u onim smiješnim bijelim haljinama i eto ga, Zenica- Mumbai.

Te sparne noći ljude, pa čak i mene, dokazanu lijenčinu, tjeraju u šetnju i posjet onim finim kafićima uz Bosnu koji svojim ambijentom i mirom privlače sve više gostiju. Prije neku noć sam otišao u jedan od njih, stid me je reći da ne znam kako se zove ali znam da ga mi svi zovemo - kod Bate. Tamo sam sreo masu poznatih ljudi, između ostalih vidio sam i masu ljudi koji su došli izvana. Za oko mi je zapala ekipa koja se uvijek dobro zabavljala i koja je uvijek bila kompaktna iako od njih osam samo jedan živi u Zenici a ostali dolaze za ljetnje praznike ovamo u posjet rodbini. To je generacija gimnazijalaca moga godišta (rođeni 1964). Iako sam ja išao jako kratko u gimnaziju (samo dva mjeseca) sa svim tim ljudima sam bio jako blizak jer smo po senzibilitetu slični. Spaha je u Pragu, Dule Sekulić u Parizu, Bučec u Australiji i da ne nabrajam dalje ali svi ti momci su zadržali kontakte jedni sa drugima i jako je lijepo vidjeti da njihova druženja nastavljaju svako ljeto, na onom mjestu gdje je i započelo, u Bordou u Zenici. Par njih je oženjeno i njihove supruge su sastavni dio ekipe koja svaku noć tulumari dok god ima otvorenih lokala u Zenici. Sinoć sam ih ja vidio i pridružio im se u klubu 072 nakon fajronta u Bordou. S njima se može pričati neusiljeno i normalno kao prije dvadesetak godina i ne osjeća se ona napetost u priči kao u nekim drugim slučajevima priče sa ljudima koji dođu izvana.

Veseli i dječački zaigrani nisu ni sjena četrdesetpetogodišnjaka kakve zamišljamo. Među njima nema isforsiranih priča o poslu, recesiji i inih tegobnih priča koje slušamo ovih ljetnjih dana.

Možda će vam ovaj post biti malo dosadan ali morao sam da napišem omaž svojoj generaciji a posebno ovim dobrim „momcima“ jer su oni pravi melem za dušu u ovakvim vremenima kada je pravo prijateljstvo tek samo riječ koju mnogi rijetko upoznaju.