"Disco night" u Kuglani

Moram vam priznati da u Zenici i nije sve tako crno kako se ponekad može steći utisak iz mojih postova. Zahvaljujući prijatelju koji me pozvao prije nekog vremena da prvi put posjetim Kuglanu i kviz „Edoteka“ (koji sam spominjao već u ranijem postu) otkrio sam jedno prelijepo mjesto koje konkuriše da od mene ponese titulu „Najboljeg mjesta u Zenici“.

Što vam sve ovo pišem? Pa, sinoć smo H. i ja otišli u Kuglanu jer je bilo organizovano „Disco veče“, i super smo se proveli. Prije svega moram naglasiti da mi je jako drago da u Zenici postoje ljudi poput Ede Sinanovića i Senada Džanića koji stoje iza velikog broja svih super događanja u našem gradu. Oni su idejni tvorci i kviza „Edoteka“ koji nas zabavlja svakog četvrtka, a sad im je palo na pamet da organizuju i „Disco veče“.

Sam prostor Kuglane je extra, ima i prelijepu baštu, dobar parking za one koje ne vole hodati, a unutra ima toliko prostora da ni H. nikad ne kuka zbog dima jer se ovdje ne osjeti zadimljenost ni kada svi zapale. Pored svega moram reći da sam sinoć pojeo i do sada najbolju Pizzu u gradu, tako da kad se sve uzme u obzir onda vam je vjerovatno jasno zašto sve više volim ovo mjesto.

„Disco veče“ je okupila nekih 30-ak ljudi koji su se super zabavili. Neću opet kukati kako nas je bilo malo jer kad malo bolje razmislim, možda je baš u tome što je bila manja ali odabrana ekipa bio poseban gušt. Neka svi ostali kukaju i idu slušati kojekakve „Hari Honde“ i druge likove sa čudnim imenima i još čudnijim frizurama i muzikom, ja znam da je ekipa koja se okupila sinoć imala priliku čuti fantastičnu muziku za koju se pobrinuo Edo. Neki su plesali, neki su skoro pali s nogu, a neki su uživali posmatrajući toliko pozitivne energije na jednom mjestu.

Sve one koji vole đuskati kao i one koji neobičnom i dobrom zabavom vole upotpuniti svoj društveni život pozivam da nam se pridruže iduće subote (30. maja) od 22 sata. Seno i Edo su obećali svoj outfit sa perikom dopuniti i specijalnim košuljama i cipelama na petu tako da će ugođaj biti potpun.

Read More

Letu Štuke u Zenici

Tek iz druge smo dočekali da nas posjete „štuke“, jedan od boljih ako ne i najbolji mainstream band sa ovih prostora.

H. i ja smo zahvaljujući znanju i spretnosti (pobijedli smo na kvizu u Kuglani a nagrada je bila dvije karte za koncert) i posebno Adi „cipeliću“ koji je sa svojim „Cubanasom“ bio sponzor nagrada uspjeli da dođemo do ulaznica za taj, kasnije će se ispostaviti izuzetno dobar muzički hepening. Obzirom da na kartama nije pisalo u koliko počinje svirka mi smo relativno rano ušli na igralište iza Gimnazije gdje se koncert održavao. Meni je taj prostor izuzetno drag i baš mi nekako odgovara rock svirkama.

Moram odmah napomenuti da sam se osjećao posramljeno kada sam vidio koliko ljudi je došlo na taj koncert. Zeničani non-stop kukaju kako u našem gradu nema rock eventa a kada dođu momci koji kao od šale napune sale u Zagrebu i Beogradu njih dođe negdje oko 200 ili možda 250. Stvarno sramotno!

U svojim postovima sam već pisao i poimenično spominjao imena ljudi koji dolaze na koncerte i ostale urbane evente i neki su me napadali da griješim i da je mnogo više onih koji imaju duh urbane kulture u sebi. Između ostalog i sinoć su ti koji su bili najglasniji u kritikama mojih navoda ostali negdje u svojim kućama ili su možda odabrali „bolju soluciju“ - otvaranje „Collegium cluba“ gdje se skuplja „zenička zlatna mladež“. Ja znam da sam sinoć vidio mnogo dragih ljudi i da imam veći stan, sve bih njih pozvao na jednu žurku.

Letu štuke su na stage izašli negdje oko 22:00 i počeli redati svoje hitove sa svoja do sada dva objavljena albuma. Moram priznati da sam bio malo hendikepiran poznavanjem tekstova grupe jer nisam ih baš nešto pretjerano slušao do sinoć. Za Dinu Šarana, frontmena i pjevača grupe sam prvi put čuo kada je kao gost otpjevao jednu minijaturu na albumu Ede Majke. H. je znala sve tekstove i na neki način je veliki fan ove grupe. Izuzetna energija i pošten nastup pred sramotno malo gledalaca su me privukli da pozornije odslušam sve pjesme koje su svirali i bio sam oduševljen. Šarolikost njihovog repertoara je fascinantna i ne znam čime su me više oduševili - baladama ili svojim bržim stvarima koje mi ponekad liče na nekakav neopank. Laganije stvari mi jako liče na rani Haustor stoga nije ni čudo da su imali jedan duet koji su odradili sa Darkom Rundekom.

Moram naglasiti da sam još i prije čuo da je Dino Šaran izuzetan tekstopisac ali sam se sinoć uvjerio i da je izvrstan na sceni kao pjevač. Znam da ću prekoračiti dužinu svih svojih dosadašnjih postova ali ću vam prepisati jednu od pjesama koju se „štuke“ sinoć izveli. To je jedna od mojih omiljenih.

Minimalizam

To Nije nikakva posebna kuća,
to nije nikakav poseban vrt.
Tu nema puno žena, nema bazena,
na oko dosadno je na smrt.

Al' oko mene su posebni ljudi,
svi zanimljivi, ekscentrični.
Čelične felge i plastične grudi
i svi su digitalni električni.

Spoji slatko i slano, to ide,
ali kruške i jabuke ne.
Spoji crnu i bijelu nek boji,
siva je slika svijeta, zar ne?

A svi bi htjeli biti novi i čudni
ili bar blještavi cirkusanti.
Dok mnogi spavaju neki su budni
sami, sa svemirom na ti.

To je minimalizam,
al' ne zna primitivizam
šta je to minimalizam.
To je minimalizam,
svi vide, niko da prizna
koja to gazi nas čizma.

Bogati roditelji ne žale,
za svoju dječicu dat će baš sve.
Prodaju šume i hidrocentrale
i drže pola države.

Zato im potomci veselo žive,
ne rade ništa a imaju sve.
Čisti kokain i ruke od svile
i tuđe gladne godine.

To nije minimalizam,
al' ne zna primitivizam
šta je to kapitalizam.
To nije minimalizam,
svi vide, niko da prizna
koja to gazi nas čizma
...nacionalizma

Nije vam odgovaralo da svi budemo
jednaki i da nema ovakvih razlika među
ljudima! Nije se rat ni završio, a ti
si se vratio sa pošteno zarađenim
kapitalom. Pre tebe, njih hiljadu.
Posle tebe još hiljadu! Da ponovo
zidate dvorce i zamkove. Da ponovo
tlačite i uništavate ljude. Je li?

Read More

Bowling i bilijar u Zenici

Jučer je H. u posjet došao rođak iz Beograda i imali smo zadatak da organizujemo sadržaj kojim bi gostu prvi boravak u Zenici učinili što zanimljivijim.

Nakon cjelodnevne ophodnje gradom meni je pao teži zadatak da organizujem noćni izlazak. Onako usputno sam mu predložio odlazak u kuglanu i on se odmah „primio“ jer nije nikada bio u Bowling kuglani. Bacao je one stare kugle (bez rupa za prste) i svidjelo mu se. H. i ja smo već imali neko iskustvo (bili jednom kada smo osvojili nagradu na kvizu) i uvidjeli smo sve čari te novootkrivene zabave. Obzirom da je pisac ovog bloga već poodavno napustio sve sportove kojima se nekada bavio (tenis i plivanje) odlučio sam se bar na ovaj način rekreirati. Taj vid rekreacije mi savršeno odgovara jer je to jedini „sport“ uz koji možeš piti pivo i pušiti cigaru. Da ne pričamo o tome koliko mi je bilo zanimljivo kuglati nakon odgledanog filma „Big Lebowski“ u kojem se devedeset posto radnje odvija u Bowling areni. U našem gradu postoji i par klubova koji ostvaruju značajne rezultate na državnom nivou a koliko znam, Sanjin Bajramović je jedan od najboljih igrača u BiH. Još kada bi malo spustili cijene to bi bila fantastična zabava koja bi mi u cijelosti zamijenila nedostatak dobre bilijar sale, da ne pričam o nedostatku karambola kojeg u Zenici nemate gdje igrati.

Prije dva dana sam dobio mail iz Zagreba u kom stoji slika sa četiri moja prijatelja koji su se slikali u bilijar klubu u koji redovito odlaze. Osjetio sam se jako prazno, što zbog činjenice da mi ti ljudi nedostaju, što zbog toga što Zenica nema niti jednu bilijar salu u kojoj bi se moglo neometano igrati bilijar i karambol. Nekada ih je bilo mnogo i mogli ste birati gdje ćete s društvom provesti par ugodnih sati pijuckajući piće i igrati zabavne igre. Ja sam počeo igrati bilijar u staroj Bosanskoj kafani učeći od starih majstora te igre. Kasnije sam nastavio sa bilijarom u „E klubu“ u Radakovu a najviše i najbolje sam igrao u svom susjedstvu u Travničkoj ulici u bilijar sali Nenada Duke „Pinde“. Tamo se okupljala prava ekipa koja nije igrala onaj kockarski bilijar u kom je bilo bitno pobijediti po svaku cijenu čak i na uštrb lijepe igre. Uživao sam igrajući sa čiča Gavrom (dr Predrag Gavrić, nekadašnji ginekolog u zeničkoj bolnici), Tešom, Borom, Zlatkom Šestakom i mnogim drugima koji na moju ogromnu žalost više ne žive u našem gradu. Njihovim odlaskom nestalo je za mene i onog „pjesničkog“ bilijara, ostao je samo onaj na koji sam se morao prilagoditi - bilijar za pobjedu i novce. To sam obilato iskorištavao kod Guleta u famoznom „štakorniku“ zvanom TNT. Tamo sam u ratnim godinama igrao po lovu a rijetko kada iz užitka. Ista stvar je i sa karambolom i pikadom koji su jedno vrijeme bili aktualni ali više ih nemaš gdje igrati. Doduše postoji još par mjesta gdje se igra pikado ali nema više one stare raje s kojom ih mogao i volio igrati.

U nedostatku bilijara, pikada i i karambola ja ću se okrenuti bowlingu kada me prođe ovaj muskul fiber. Mogao bih komotno položiti anatomiju jer nakon kuglanja znam gdje mi je svaki mišić.

Read More