Koliko smo zdravi?

Ovih dana sam podložan razmišljanjima o zdravlju. Sve se nekako oko toga vrti. Kolegici bolesno dijete, išao sam na tribinu o aerozagađenju, u novinama nas bombarduju vijestima o povećanoj stopi kancerogenih oboljenja...

Prije samo dvadesetak godina ljudski vijek je bio u prosjeku oko 73 godine a sada hodajući gradom sve češće viđam smrtovnice ljudi koji odu prije pedesete. Tada se čitav grad znao okupiti oko smrtovnice ako je neko umro u ranim četrdesetim a sada to više nije nikakva vijest . U doba kada su krave bile normalne a ptice i ostala perad nisu imale gripu bilo je mnogo manje kancerogenih oboljenja i mnogo manje smrti koja je izazvana problemima na kardiovaskularnoj bazi. Mnogi se vade na to da se te bolesti pojavljuju nakon rata i da su uzrokovane nagomilanim stresom. Ja mislim da nije sav problem u tome. Životinjski i biljni svijet filuju nekim supstratima i hormonima za brži rast a ti hormoni izgleda prave golem nered u našim organizmima. Neki dan sam išao na pijacu i primijetio sam paradajz veličine manje lubenice koji izgleda prelijepo ali mi kažu svi oni koji vole to povrće (ja sam alergičan na koru paradajza) da nema nikakvog ukusa. Ja sam to utvrdio na paprikama koje obožavam. Sve one koje izgledaju kao da su iz baštenske enciklopedije izašle nemaju nikakav okus a one koje su sve smežurane su daleko najbolje.

Sve više ljudi propituje prodavače voća i povrća na pijaci odakle su jer niko ne želi da se truje otrovima što ih Mittal ispušta u zrak a koji padaju po namirnicama koje kupujemo. Slična stvar je i sa mliječnim proizvodima i jajima koje tete prodaju unutar tržnice. Ja kupujem namirnice (po Haninom naređenju), samo ako znam da krave ili ovce nisu pasle travu u krugu od 50 kilometara od Zenice. Da ste i vi bili na onom Eko-forumu i vi bi slično razmišljali. Količina fine (sitna je pa se zato zove fina) prašine koja pada na naš grad i okolinu je premašena za više od 500 procenata. Ta „fina prašina“ unešena u naš organizam može da proizvede takav pičvajz da je meni iznenađenje i ako vidim nekog zdravog ko se hrani hranom koja je nastala u Zenici.

Nemojte se iznenaditi ako me vidite da nosim crvave jabuke i najružniji paradajz koji ste ikad vidjeli uzgajan u Šerićima (malo selo iza Bistričaka za one koji ne znaju bliži zavičaj), jer ja pokušavam da u svoj organizam unesem nešto bez hormona rasta i bez Mittalovih dodataka na hranu.

Read More

Od svega po malo

Juče sam pisao o tome kako je jesen stigla u Zenicu a danas bih mogao komotno reći da je ta jesen trajala čitav jedan dan i da je umjesto nje već došla zima. Snijeg je obijelio oko Zenice tako da mislim da se na planinama sigurno može i skijati. Ne trebam napominjati da „Grijanje“ čeka onaj famozni 15. oktobar da puste svoju toplu vodu da se malo ugrijemo dok za to vrijeme Elektroprivreda zadovoljno trlja ruke jer električne grijalice „zarađuju“ dodatnu platu njihovim zaposlenim.

Sutra se na Bilinom polju igra završna utakmica naših kvalifikacija za Svjetsko fudbalsko prvenstvo i srećom smo već obezbijedili baraž pa se ona dočekuje u normalnoj atmosferi. H. se danas čitav dan pita hoće li se Torres smrznuti u Zenici pa se iskreno nadam da će naš savez Špancima bar u svlačionice ubaciti grijalice da se ne zalede. Vidio sam da je Manolo takođe sletio u Sarajevo i ovaj put se nadam da će malo bolje čuvati svoj bubanj. Znam da će naši reprezentativci odigrati dobru utakmicu a ja bih baš volio da i pobijede u njoj, onako da to bude kao šlag na sva ova prelijepa dešavanja.

Nisam vam pisao da sam u nedjelju bio na sastanku Eko foruma. Sastanak je održan „Tačno u podne“ (mislim u 12 sati tačno) u zgradi bivšeg Hotela Metalurg. Otišao sam iz radoznalosti da vidim o čemu se radi i nisam se pokajao. Činjenica, bilo nas je malo, tek 20-ak ljudi se skupilo ali razlog je jednim dijelom i u tome što je sam događaj bio slabo izreklamiran – ja sam za njega saznao putem Facebook-a. Prisutni su bili doktor Harun Drljević, Hasan Kreho i još jedn čiko koji je tu ispred Eko foruma, a pričalo se o trenutnoj ekološkoj situaciji u Zenici. Sam Eko forum je nevladina organizacija koja se bori za bolje ekološko okruženje nas Zeničana i postoje tek nekih 10 mjeseci. Još uvijek su tako reći u fazi organizovanja i ustrojavanja te se nadam da će prerasti u sve ono što su rekli da namjeravaju.

A da je situacija u našem gradu po pitanju ekologije kritična znaju svi oni koje to zanima. Sudeći po broju onih koji se odazivaju i posjećuju bilo kakve skupove sa ovom tematikom nemam baš osjećaj da to ikoga pretjerano brine. Za sada najviše trpe stanovnici Tetova i mene to sve podsjeća na onu '91. I te '91 smo svi govorili „Ma neće kod nas rat“, pa znamo šta je bilo. I sada najveći broj Zeničana misli po principu „Ma zagađeno je u Tetovu, nije kod nas i neće kod nas“. A ne razmišljamo o tome odakle je voće ili povrće koje se prodaje na pijaci, ili odakle je sir koji kupimo na Tržnici. Malo mi je falilo da povratim kad sam pomirisao neki crni mulj kojeg je Hasan izvadio prije dva dana iz Bosne (rijeke) te mi je tek sad jasno zašto se svako malo dešava neki pomor ribe u rijeci.

Ono što zagovara Eko forum je i meni jako blisko. Oni ne žele rušiti vlast ili provoditi neke revolucionarne akcije – oni samo žele da se zagađivači koji nas truju natjeraju da poštuju propise koji postoje. Najjednostavnije rečeno – ako već težimo svi toj nekoj Evropskoj uniji onda treba poštovati propise koje ta ista Unija ima za ekologiju. I svi bismo onda bili sretni i zadovoljni, i Mittal, i Indijci, a svakako i mi građani Zenice.

P.S. Za kraj vas pozivam da posjetite blog "Blentoven prodaje". Blog sam napravio kao privremen sa ciljem da prodam ove dvije nekretnine koje ćete tamo vidjeti. Razlog je najvećim dijelom onaj pravi bosanski – inat. Naime, agencija kojoj sam povjerio prodaju istih a koju ovaj put ne bih spominjao je tako sposobna da čitavu godinu dana nije mrdnula sa mrtve tačke. I ja prosto ne mogu da vjerujem da je za toliko vremena nemoguće prodati nešto ako ti je to posao. Pa evo sad da pokušam i ovako, a ako uspijem onda ću vam napisati post o tome šta sve trebate (i koga) izbjeći kod prodaje bilo kakve nekretnine.

Read More

Klopa u Zenici

Ovih dana su mi došli prijatelji iz Zagreba i razmišljao sam gdje da ih odvedem na ručak ili večeru. Naš grad je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio par mjesta gdje se čovjek neće obrukati ako nekog odvede.

Ne mogu da se ne sjetim nekadašnjih vremena kada su u gradu bile samo ćevabdžinice i buregdžinice. Sjećam se i rivaliteta između Salčinovih i Omeragićevih ćevapa a znao se tu umiješati Vranješ (radnja mu je bila na samom ušću Kočeve u Bosnu) sa svojim ćevapima. Bureci su uvijek bili najbolji kod Džeme Hadžirašidovića u novoj Zenici a poslije su se pojavili i bureci u „Evropi“ i kod Čošabića (radnja pored nekadašnje Tončine cvjećare). Mi k'o djeca i nismo imali istančan ukus da bi mogli odrediti kvalitetu klope pa smo jeli gdje nam je bilo najbliže i najjeftinije. Sjećam se i onih famoznih „cigli“ koje su tadašnji slastičari - Kosovari prodavali. Nekada se jela i polivena, četvrt kruha poliven onim saftom kojim se polijevaju lepine a ovisno o stanju u džepu mogao si dobiti i poneki ćevap sa lukom. Današnja djeca jedu sendviče i industrijske količine chipsa kad izađu na veliki odmor.

Rijetki su bili restorani koji su radili u to doba. Ja se sjećam da me otac vodio u restoran u KP Domu. Bili su još restorani u hotelima i par uz Bosnu. Sjećam se i Express - restorana na mjestu gdje je sada diskoteka Ten.

Danas je sve drugačije. Omeragić i Vranješ više ne postoje a Rasim je prepustio primat ćevabdžinici Bešlić u Travničkoj ulici. Bešlićevi ćevapi su sada hit diljem države i nije rijetkost da vidite ljude iz drugih gradova kako kupuju sirove ćevape da bi ih pržili kod svojih kuća. Po mom skromnom mišljenju bolji su ćevapi kod Seje (rametli Sejo Pruščanović, preko puta „Zeničanke“) ali moji sugrađani očito ne misle tako ako je suditi po gužvama u Bešlićevoj radnji. H. najviše voli ćevape iz „Velme“ (fast food na Mokušnicama).

Buregdžinica ima na svakom koraku ali mislim da najbolje rade ona gorespomenuta kod Čošabića (sada se zove kod Hamzića) u Čaršiji, „Lađana“ na Jaliji, „Ekinović“ koja se nalazi u Ekinovića kući na Pišću i nedavno otvorena buregdžinica „Belma“ koja prodaje pite ispod saća a nalazi se na Staroj pijaci gdje je nekad bila ribarnica.

Ako se odlučite za neke autohtone bosanske specijalitete imate na izboru Rasimov nacionalni restoran nadomak „Zeničanke“ a postoje i podružnice istog restorana u Crkvicama i kod Papirne. Teletina „lešo“ je klopa koja je proslavila Ferida Šerića a ponovno se može jesti na Paviljonu. Janjetina se može pojesti na „Ušću“ kod obitelji Bureković koji već decenijama imaju izvrsnu klopu.

Ako ste u situaciji da nekog morate „izgotiviti“ i odvesti ga na neko ekskluzivnije mjesto imate na izboru restorane „Dubrovnik“ i „Trubadur“ istog vlasnika Ferida Derviševića. Klopa je izuzetno dobra ali po nekima za zeničke pojmove skupa.

Ovo je bio jedan kratki osvrt na zeničku gastro ponudu koji sam napisao da bi bar malo olakšao dilemu ljudima koji ne znaju gdje i šta jeli kada se nađu u našem gradu ili kada moraju nekoga odvesti na klopu. Ja sam od nabrajanja silnih delicija jako ogladnio i odoh sada jesti a vi mi oprostite ako sam nekog slučajno propustio spomenuti.

Read More