Ovih dana sam podložan razmišljanjima o zdravlju. Sve se nekako oko toga vrti. Kolegici bolesno dijete, išao sam na tribinu o aerozagađenju, u novinama nas bombarduju vijestima o povećanoj stopi kancerogenih oboljenja...
Prije samo dvadesetak godina ljudski vijek je bio u prosjeku oko 73 godine a sada hodajući gradom sve češće viđam smrtovnice ljudi koji odu prije pedesete. Tada se čitav grad znao okupiti oko smrtovnice ako je neko umro u ranim četrdesetim a sada to više nije nikakva vijest . U doba kada su krave bile normalne a ptice i ostala perad nisu imale gripu bilo je mnogo manje kancerogenih oboljenja i mnogo manje smrti koja je izazvana problemima na kardiovaskularnoj bazi. Mnogi se vade na to da se te bolesti pojavljuju nakon rata i da su uzrokovane nagomilanim stresom. Ja mislim da nije sav problem u tome. Životinjski i biljni svijet filuju nekim supstratima i hormonima za brži rast a ti hormoni izgleda prave golem nered u našim organizmima. Neki dan sam išao na pijacu i primijetio sam paradajz veličine manje lubenice koji izgleda prelijepo ali mi kažu svi oni koji vole to povrće (ja sam alergičan na koru paradajza) da nema nikakvog ukusa. Ja sam to utvrdio na paprikama koje obožavam. Sve one koje izgledaju kao da su iz baštenske enciklopedije izašle nemaju nikakav okus a one koje su sve smežurane su daleko najbolje.
Sve više ljudi propituje prodavače voća i povrća na pijaci odakle su jer niko ne želi da se truje otrovima što ih Mittal ispušta u zrak a koji padaju po namirnicama koje kupujemo. Slična stvar je i sa mliječnim proizvodima i jajima koje tete prodaju unutar tržnice. Ja kupujem namirnice (po Haninom naređenju), samo ako znam da krave ili ovce nisu pasle travu u krugu od 50 kilometara od Zenice. Da ste i vi bili na onom Eko-forumu i vi bi slično razmišljali. Količina fine (sitna je pa se zato zove fina) prašine koja pada na naš grad i okolinu je premašena za više od 500 procenata. Ta „fina prašina“ unešena u naš organizam može da proizvede takav pičvajz da je meni iznenađenje i ako vidim nekog zdravog ko se hrani hranom koja je nastala u Zenici.
Nemojte se iznenaditi ako me vidite da nosim crvave jabuke i najružniji paradajz koji ste ikad vidjeli uzgajan u Šerićima (malo selo iza Bistričaka za one koji ne znaju bliži zavičaj), jer ja pokušavam da u svoj organizam unesem nešto bez hormona rasta i bez Mittalovih dodataka na hranu.
Prije samo dvadesetak godina ljudski vijek je bio u prosjeku oko 73 godine a sada hodajući gradom sve češće viđam smrtovnice ljudi koji odu prije pedesete. Tada se čitav grad znao okupiti oko smrtovnice ako je neko umro u ranim četrdesetim a sada to više nije nikakva vijest . U doba kada su krave bile normalne a ptice i ostala perad nisu imale gripu bilo je mnogo manje kancerogenih oboljenja i mnogo manje smrti koja je izazvana problemima na kardiovaskularnoj bazi. Mnogi se vade na to da se te bolesti pojavljuju nakon rata i da su uzrokovane nagomilanim stresom. Ja mislim da nije sav problem u tome. Životinjski i biljni svijet filuju nekim supstratima i hormonima za brži rast a ti hormoni izgleda prave golem nered u našim organizmima. Neki dan sam išao na pijacu i primijetio sam paradajz veličine manje lubenice koji izgleda prelijepo ali mi kažu svi oni koji vole to povrće (ja sam alergičan na koru paradajza) da nema nikakvog ukusa. Ja sam to utvrdio na paprikama koje obožavam. Sve one koje izgledaju kao da su iz baštenske enciklopedije izašle nemaju nikakav okus a one koje su sve smežurane su daleko najbolje.
Sve više ljudi propituje prodavače voća i povrća na pijaci odakle su jer niko ne želi da se truje otrovima što ih Mittal ispušta u zrak a koji padaju po namirnicama koje kupujemo. Slična stvar je i sa mliječnim proizvodima i jajima koje tete prodaju unutar tržnice. Ja kupujem namirnice (po Haninom naređenju), samo ako znam da krave ili ovce nisu pasle travu u krugu od 50 kilometara od Zenice. Da ste i vi bili na onom Eko-forumu i vi bi slično razmišljali. Količina fine (sitna je pa se zato zove fina) prašine koja pada na naš grad i okolinu je premašena za više od 500 procenata. Ta „fina prašina“ unešena u naš organizam može da proizvede takav pičvajz da je meni iznenađenje i ako vidim nekog zdravog ko se hrani hranom koja je nastala u Zenici.
Nemojte se iznenaditi ako me vidite da nosim crvave jabuke i najružniji paradajz koji ste ikad vidjeli uzgajan u Šerićima (malo selo iza Bistričaka za one koji ne znaju bliži zavičaj), jer ja pokušavam da u svoj organizam unesem nešto bez hormona rasta i bez Mittalovih dodataka na hranu.
