Zenica napokon ima kino

Nemalo sam bio iznenađen pozivom jednog zaposlenog u preduzeću „Tropik“ Zenica koji me neki dan pozvao da prisustvujem testnoj projekciji filma u našem novonapravljenom multipleksu „Ekran“. Nisam bio iznenađen pozivom nego činjenicom da se taj „Skadar na Bojani“ ipak završio. H. i ja smo tu subotnju večer odlučili provesti sa prijateljima u ambijentu ustanove koju smo toliko željno iščekivali. Da grad od 130 hiljada stanovnika nema kino je bila sramota koju su čelni ljudi „Tropika“ na radost svih Zeničana napokon ispravili.

Zgrada je u potpunosti renovirana i sam prilaz od trga sada izgleda mnogo ljepše pa se obnovljenim stepenicama kao po crvenom tepihu penjete do samog ulaza u kino. Na sredini ulaznog foajea dominira prostor koji je predviđen za igraonicu društvenih igara (bilijar, stoni nogomet i slične stvari) a ispod njega je prostor koji je namijenjen kao igraonica za djecu. Sa desne i lijeve strane su šankovi koji će vršiti okrepu vječito žednih građana Zenice koji vole da imaju pogled na centralni zenički trg. Na spratu je ogroman prostor koji je predviđen za kafe slastičarnicu i za restoran sa toplom linijom (šta god to trebalo biti) i ono što smo svi toliko željno iščekivali - tri kino dvorane. Iste su napravljene u amfiteatarskom stilu i imaju kapacitete od 80, 120 i 170 mjesta (tako nekako, nemojte mi ove brojke uzimati kao 100% tačne). Koliko sam uspio primijetiti dvorane se osim po broju stolica razlikuju i po boji zidova što sve opet možete pogledati u galeriji slika na „Zenica-blogu“.

Kao „probni“ film smo gledali „Prisilu na brak“ (The proposal) sa Sandrom Bullock i na žalost se nije radilo o DVD projekciji tako da nismo testirali i taj ugođaj. No svejedno, bilo je lijepo ponovo u svom gradu gledati veliki ekran i to sjedeći na mekanim foteljama i moram naglasiti – u toplom kinu (za sve one koje se sjećaju nekadašnjih projekcija iz onog starog).

Lično sam zadovoljan sveukupnim izgledom, vidi se da se uložilo dosta novca i truda u sve što je napravljeno. Jedinih par zamjerki koje imam odnose se na mali razmak između redova – bilo bi mnogo ugodnije i komotnije da tu postoji bar još nekih 10 cm. A druga zamjerka se odnosi na veličinu ekrana (ili se tu možda radi o tome da je ekran preblizu). Hoću reći da je meni je bilo malo teško pratiti toliki ekran i sasvim sam siguran da ću prilikom sljedećih posjeta bježati u zadnje redove. U svakom slučaju sve što sam vidio prilikom ove posjete zaslužuje jednu visoku ocjenu.

Glavno i pravo otvaranje je 12. novembra kada će premijerno biti prikazan film „2012“ (dan prije nego u SAD-u). Načuo sam da će cijene karata imati tri verzije – 3, 4 i 5 KM za različite termine. Nadam se da će i pored loše platežne moći Zeničani redovno posjećivati ovaj objekat. Ja znam da hoću i to ne samo zbog filmova nego i zbog ostalih različitih i zanimljivih sadržaja koji se nalaze u njegovom sastavu. „Tropik“ je već odavno stvorio reputaciju koja svima garantuje dobru zabavu.

Read More

Grad „dupljaka“

Kao i mnogo puta do sada danas mi je prišao jedan suhonjavi momak koji već godinama prodaje „dupljak“ stvari i ponudio mi Lacoste miris. Normalno, kune se u njegovu autentičnost ali ga prodaje za deset maraka. Rene Lacoste bi se prevrnuo u grobu kada bi vidio kakvu lošu imitaciju preprodaju ovdje u tamnim vilajetima Bosne. Nije mi jasno ko kupi te zgužvane kutije u poderanom celofanu ali je činjenica da to radi već nekoliko godina.

Grad nam je preplavljen „divče“ garderobom koja se uglavnom nabavlja na pijaci ali često i po raznoraznim buticima. Krivotvore se farmerke, jakne, cipele, torbe... Ma, krivotvore sve. Kada bi se nekim čudom dogodila akcija zapljene odjevnih artkala koji nisu original ovaj grad bi u momentu izgledao kao jedan golemi nudistički kamp.

Smiješno mi je gledati prigradske momke koji se šepure u majicama sa logom neke od svjetskih marki a i Stevie Wonder bi vidio da ga je šila malena Kineska ili Tajlandska ručica. Pitao sam svog dugogodišnjeg prijatelja koji je vlasnik butika da mi kaže gdje da nađem originalne farmerke. On mi reče da mi je najpametnije da odem na pijacu i kupim neke od 25 maraka. Kaže da je to jedini način da se ne osjetim prevarenim pošto znam da sam kupio dupljak i nisam ga mnogo platio. A i tako niko više u gradu ne zna šta je original.

Posebna priča su one kreštave Romkinje što prodaju DVD –ove za dvije marke. Po stotine filmova raznih žanrova one prostru nasred glavne ulice i dernjaju se. Nije mi jasno kojim kanalima ti filmovi dolaze ali činjenica je da sam nedavno vidio novi Rocky ili Rambo prije svjetske premijere. Sly Stallone se ni istuširao nije poslije snimanja a po Titovoj se prodaju njegovi DVD-ovi. Pitam se kome će Neđa „Tropik“ otvoriti multipleks i kako kažu naplaćivati karte po pet maraka kada na pijaci kupuju DVD-ove sa najvećim hitovima za dvije marke.

U posljednje vrijeme sve češće pomišljam da i ovaj život koji živimo nije ništa drugo nego loša kopija života kojeg bi trebali živjeti. Do originala nam je teško doći ne zbog cijene koju trebamo dati za njega nego zbog toga što ga već duže vrijeme nema na tržištu.

Read More