Princip obrnutih vrijednosti

Bliži se škola pa školarci, svjesni nadolazećeg “belaja” koriste svo vrijeme u igranju i druženju na otvorenom. Puni su priča sa ferija i nekako mi bezbrižno izgledaju jer nisu svjesni da su lišeni svih problema koje odrastanje donosi.

Ja nemam djece ali imam mnogo prijatelja koji ih imaju i nimalo im ne zavidim kada dođe septembar. Nekada su se K-karte i krediti dizali kada se išlo na more, a sada mnogi roditelji moraju zaviriti u neku od mikrokreditnih organizacija da bi svoje mališane kvalitetno opremili za predstojeću školsku godinu.

Možda je najveći problem u tome kako sada motivirati dječije male mozgove i objasniti im šta dobijaju učeći. Sjetim se svojih pokojnih roditelja i mog brata kada je sa balkona gledao komšiju, doktora, kako uparkirava Alfa Romeo (tada je to bio jedan od najboljih auta u gradu) u garažu. Otac mu je rekao: “Vidiš sine, on je doktor i vozi dobro auto. Završi i ti školu pa ćeš i ti tako“. Danas bijesne aute voze oni koji su ih stekli na milion načina ali nijedan nije pošteni rad. Naravno, ima i neki promil izuzetaka.

Padne mi na pamet i onaj famozni vic kada je otac pokušavao sinu objasniti zašto bi trebao bolje učiti kad prolaze dvije super “ribe” i sin pita oca: “Jel’ tata, ko ovo kara?” a otac mu uz obaveznu ćušku kaže: “Odlikaši, sine, odlikaši…!” Uz svu moju sposobnost imaginacije ne mogu da zamislim facu oca kada bi ga sin pitao isto pitanje, danas.

Odlikaši više nemaju šanse, danas su tu babini sinovi koji imaju IQ visine sobne temperature ali i bijesne aute, nabrekle novčanike pune babinih para i rijetko koja riba će ih odbiti.

Problem koji se takođe nameće je i kako naći posao kada završiš fakultet. Poznajem masu mladih ljudi koji su već godinama na fakultetu a imaju višu ili visoku stručnu spremu. Djevojka koja radi kao konobarica a završila je pedagogiju, momak koji radi kao skladištar a završio mašinstvo i mnogi drugi primjeri su mi stalno pred očima.

Roditelji stalno šalju svoju djecu u školu sa zebnjom kako će im naći posao kada tu istu školu završe. Koliko sam ja uspio vidjeti jedini način je ubaciti se u stranku na vlasti i onda po osnovama nepotizma potražiti nekog od rođaka ili kolega iz stranke.

Sve su to problemi koje očekuju naše mališane ovog i narednih septembara i nakon svega napisanog moram im reći:
Sretno vam bilo u školi, maleni moji, i neka vam je Bog u pomoći kada je završite!

Objavljeno i na Zenica-Online