Čelik ostade u ligi a ja ostadoh bez živaca

Čelik se ponovo izvukao! To više nikako nije vijest jer se ponavlja svake godine i prelazi u dosadu. Klub koji ima tradiciju i sa ponosom naglašava osvajanje onog kupa koji su osvojili sredinom sedamdesetih i čija je ogromna replika stajala jedno vrijeme na istočnoj tribini se svake godine bori za opstanak. Neko će reći da više nema kvalitenog igračkog kadra ali bilo je takvih situacija i ranije a Čelik se nalazio pri vrhu ove naše (Bože sačuvaj) Premier lige. Žao mi je ove djece koja sad stasavaju da prate tekme. Treba da idu gledati kada im dođe Rudar iz Ugljevika ili Zvijezda iz Gradačca i još uzmu bodove na stadionu koji za njih izgleda kao Nou camp.

Nekada su na ovom stadionu igrali evropski prvaci (Crvena zvezda) i nekoliko ekipa koje su spadale u sam vrh evropskog nogometa. Imao je čovjek zbog čega kupiti kartu i guštati u nogometu. Danas gledamo neuhranjene momke koji se muče da iz kornera loptu ubace u šesnaesterac. Nakon gledanja utakmice koje gledamo na TV u, tekme Čelika mi izgledaju kao neki slow motion. Svaki igrač koji iole stasa za neku od malo jačih liga odlazi iz Zenice početkom maja, ponekad čak i prije prelaznog roka. Postalo je pravilo da istrošeni igrači koji više nigdje ne mogu igrati potpisuju godišnje ugovore za Čelik i na tekmama se trude kao da je neki trening. Nikada mi nije bilo jasno kako Čelikov mlađe kategorije uvijek budu među najboljima u državi a kada odrastu dovoljno za prvi tim zagubi se 90 procenata te ekipe. Ne može me Bog ubijediti da se na transferima ne mulja jer se kupuju isluženi igrači a oni koji iole vrijede odlaze u inostranstvo dok se njihovi transferi uvijek drže u tajnosti.

Sve ovo što se događa u našem najvećem sportskom kolektivu me natjeralo da ove sezone niti jednom ne odem na utakmicu. Još uvijek stoji moje ime na spisku onih koji mogu tekmu gledati iz svečane lože ali meni se ne da da trošim živce svake godine po istom scenariju. Zadnjih pet do šest godina uvijek je neizvjesno do posljednjih kola da li će najfudbalskiji stadion biti mjesto gje se igraju premijerligaške tekme ili one iz razreda niže, prve lige federacije.

Ta svečana loža je priča za sebe. U njoj nema mjesta za legende kluba ali ima za one koji su redovni posjetioci sudskih čekaonica. Zadnju tekmu koju sam gledao (prošle godine) pratio sam sa zapadne tribine u društvu dvojice ljudi koji su bili u upravi kluba ali im je bilo iz poniženja da sjede u loži dok se tamo nalaze ljudi koji su na sramotu grada a ne samo Čelika. Da nešto ne štima u Čeliku pokazuje i činjenica da legende kluba poput Bolića i Hibića uporno izbjegavaju ići na utakmice. Da ne pominjem Čelikova dugovanja koja iznose nekih 3,5 miliona maraka te je jedan od najzaduženijih sportskih kolektiva u BiH.

Rasprodaja ugleda našeg sportskog giganta se nastavlja i ove godine. Neka ih prati ko god hoće ali ja zasigurno neću više jer mi se sve to skupa gadi. Žao mi je navijača koji su sigurno najbolji u ligi jer se svake godine bore i strepe za opstanak njihovih ljubimaca.

P.S. Uzgred, ako to nekoga još i zanima, Čelik je jučer pobijedio Slaviju 3:1. Dva gola je dao Kapetan a jedan Purić. Tom pobjedom je naš klub ostao u „društvu najboljih“ a iz lige ispadaju Modriča i Laktaši.