Ljeto u Zenici

Vjerojatno su svi redovniji posjetioci našega portala primijetili stanovitu stanku u pisanju kolumni dvoje ljudi koji su zaduženi za pisanje priča iz Zenice. Razloga što nismo pisali ima mnogo. Vrućine, pomanjkanje vremena, preokupiranost poslovima u Džungli, ali i ono najslađe – česte posjete dragih nam ljudi koji su okupirali naš grad u ovim ljetnjim mjesecima. Nekada davno, još na Blentovenu, sam pisao kako se Zenica pretvara u mala primorska mjesta koja prodišu kada im stignu turisti. Kod nas je stanje drugačije, mi živimo mnogo intenzivnije kada se u naš grad sjati silna „dijaspora“ koja u ljetnjim mjesecima dođe obići rodbinu. Normalno, oni sa sobom donesu i lovu tako da razni ugostitelji i ini vlasnici radnji sretno trljaju ruke brojeći pazare koji su značajni veći nego u ostalim mjesecima.

Susreti sa dragim ljudima mene duševno nahrane i tek kada se pojave skontam koliko mi oni u biti znače. Obzirom da je Hanina radnja u samom centru grada tako smo izloženi najezdama poznatih. Svi oni kao po inerciji govore kako su jako sretni što su se vratili u rodni grad ali su jako rijetki oni koji to oduševljenje sačuvaju duže od sedam dana. Slijedi obavezan odlazak na more, povratak, opraštanje sa rodbinom i prijateljima pa do opet neke nove prilike. Ciklično i jako predvidivo!

Ja kao čovjek koji jako sporo (ili nikako) ne mijenja navike, sve svoje prijatelje vodim u Bordo na noćne izlaske. Žalosti me činjenica da taj prepotopski kafić, star dvadeset i pet godina, pokazuje znake umora. Ove godine je jako malo ljudi koji su se odlučili provesti večer u tom najdugovječnijem kafiću u gradu. Nisam siguran ali mislim da je veliki broj stalnih gostiju odvukao niz od nekoliko barova na „ušću“. Ja sam nekoliko puta pisao o famoznom „Batinom kutku“ ali ne dijelim više ono oduševljenje s početka. Tamo je bilo prelijepo dok je bila oaza mira i ljudi koji se nisu okupljali u velikom broju ali sada je tamo haos koji bi se mogao usporediti sa špicom u nekim hrvatskim top morskim destinacijama. Nagomilani auti su poredani kao sardine duž obale Bosne i samo mazohisti pokušavaju naći parking od 20 – 23 h. Nerijetko se parking traži kod garnizona ili na početku Bilmišća. Šarm ljupkog mjesta za mirni provod je ova lokacija izgubila onog momenta kada su nabildani i silni mladići shvatili da se tamo okuplja veća količina lijepih i mladih djevojaka. Tako su propala mnoga mjesta u našem gradu. Na žalost, poznavajući naše ljude i njihov mentalitet, samo je pitanje vremena kada će tamo ispasti neka frka jer se mnogo različitih profila ljudi skupilo na malom mjestu.

Sve u svemu ja ću i dalje ići u Bordo jer sam to navikao ali se nekako tamo osjećam kao i kod svoje kuće.