Noć muzeja

Prije dva dana u susjednoj nam Hrvatskoj je bila manifestacija nazvana neobičnim imenom – Noć muzeja. To je jedna dobra zamisao vlade Republike Hrvatske na čelu sa njenim ministarstvom kulture koji su odlučili da taj dan svi muzeji diljem države budu otvoreni do jedan sat poslije ponoći i da ulaz u sve spomenute bude slobodan. Divan primjer kako država radi na popularizaciji kulture.

Odvratan osjećaj u mom želucu stvara komparacija te manifestacije sa kulturnom učmalošću našeg grada. Kod nas muzej radi do 17 h svakim radnim danom a tek nedavno su počeli raditi subotom. Nije mi jasno kako bilo ko stigne da pogleda neke izložbe koje se tamo postavljaju. Ljudi rade uglavnom do 16 ili 17 sati i ne stignu da odu tamo a posebno ne da svoju djecu odvedu u razgledanje izloženih eksponata.

Kad smo već kod eksponata mislim da svi oni koji su tamo izloženi stoje još od vremena doajena prikupljanja zeničke muzejske građe, rahmetli Fiće Ibrahimspahića. Opština je izdvojila ogromna sredstva da se napravi zgrada koja zaista reprezentativno izgleda izvana ali unutra je blago rečeno kaos. Na ulazu vas dočekaju djevojke koje rade na porti i ljubazno vas usmjere na razgledanje eksponata ali od kustosa ni traga. Već sam pisao o tome kako je kamera koja ima izuzetnu priču (njom su fotografirani pripadnici Mlade Bosne na suđenju u Sarajevu) stavljena u neki zametnuti ćošak gdje sam ga ja jedva pronašao. Naprijed su izložene neke replike ustaških i njemačkih uniformi sa svom pripadajućom opremom.

Marketing muzeja je očigledno negdje dobrano zapeo jer plakatiranje izložbi i izlaganja novih muzejskih postavki je svedeno samo na stavljanje plakata na ulazna vrata muzeja i možete ga primijetiti samo ako ste u prolazu. U prolazu možete biti samo ako idete na neku od molitvi u čaršijsku džamiju ili ako idete nekom na dženazu jer je taj dio grada poodavno postao mrtav za zeničke šetače. Prije nekih tri mjeseca je bila upriličena retrospektiva nezavisnog evropskog filma za koju sam ja doznao tek nekoliko dana nakon prikazivanja a imao sam jaku želju da pogledam neki dobar film. Sličnih primjera je napretek. Uglavnom čovjek bi morao dežurati ispred vrata da bi bio obaviješten o događanjima u tom precijenjenom zdanju.

Ne znam koliko je Zeničane koji su primorani da pune budžet opštine koštao ovaj „hram kulture“ u bojama prijeratnog Holiday Inna ali znam da su za te pare mogli da naprave nešto što bi našem gradu bilo mnogo rentabilnije. Na primjer neki novi KP dom jer su postojeći kapaciteti odavno popunjeni pa smo dovedeni do ruba apsurda da imamo čak i osuđene za ratni zločin koji čekaju na odlazak na izvršenje kazne zato što nema slobodnih kreveta u kaznionicama. Ostalo je jako mnogo kasarni po našim gradovima koje bi se uz minimalna sredstva mogle preurediti u kaznionice pa da kriminalci imaju gdje prenoćiti a ne da nekom novom naraštaju dajemo nova krila u kaznenim djelima zbog nemogućnosti sankcionisanja istih.