Zenička pijaca

Dovoljno sam star da se sjećam pijace koja je bila na samom ušću Kočeve u Bosnu, mjesta koje i dan danas ljudi nazivaju starom pijacom. Negdje početkom osamdesetih pijaca se preselila na današnje mjesto a prije pet, šest godina je dobila današnji izgled. Proputovao sam ja mnogo gradova na prostorima bivše države i šire ali ne znam da li sam vidio pijacu koja je bolje urbanistički riješena. Ogromni pijačni „kišobran“ koji dominira panoramom tog dijela grada je jedno od boljih arhitektonskih rješenja jer štiti prodavce i kupce od vremenskih neprillika a dovoljno je odignut od zemlje da ne bi stvarao efekat staklene bašte. Dobro snabdjevena pijaca je smještena sa jedne strane pijačnog prostora dok se s druge strane nalaze štandovi sa odjevnim artiklima i obućom sumnjivog kvaliteta. U sredini se nalazi tržnica koja nudi mesne i mliječne proizvode privatnih proizvođača iz regije. Meni je to postalo omiljeno mjesto za kupovinu jer sam odnedavno shvatio razliku između domaćeg putera i pavlake od onog što se proizvodi industrijskim putem. Smeta mi jedino navalentnost prodavača koje je nemoguće pogledati u oči a da ti ne pođu uvaljivati svoju robu na jedan jako agresivan način. Kroz praksu i upotrebu logike sam skontao da je najbolje kupiti kod onih koji mirno sjede i čekaju svoje mušterije. Kontam da oni znaju koliko im je kvalitetna roba i znaju da će je prodati na ovaj ili onaj način. Ne znam da li mi je ispravna logika ali mislim da pali.

Zamjerke pijaci su i nemogućnost prilaska autom do same pijace jer se masu puta desi da kupuješ neke stvari u većim količinama pa se moraš okilaviti tegleći kese uz ili niz Titovu, ovisno o mjesto stanovanja. U primjedbe spada i ta da je pijaca dobrano „iscurila“ na našu glavnu ulicu i nerijetko moraš izvoditi slalom da zaobiđeš tezge koje su razbacane po Titovoj od Zeničanke do Kamenog mosta. Ok, ljudi nemaju alternativu pa izbace tezgu na sred ceste ali mislim da bi i naši organi gonjenja u suradnju sa opštinskom inspekcijom trebali uraditi nešto pa ih maknuti sa ceste. Kroz dva prolaza na koja se ulazi u pijacu, kroz novootvoreni promašaj naših arhitekata, zamišljen kao mali tržni centar je skoro nemoguće proći o naslaganih tezgi koje prodaju sve, od gaća do keksa kojem je istekao rok trajanja. Znam da i ljudi koji se smrzavaju tu nemaju alternativu ali oni rade tu za bidnu nadnicu za nekoga većeg i mislim da bi opštinski čelnici trebali da urade nešto po tom pitanju. Doduše pokušali su sa podjelom kontejnera na pijaci koje su nazivali poslovnim prostorima. Dodjeljivali su ih porodicama šehida, demobilisanim borcima i ratnim vojnim invalidima. Zanimljiva je to odluka bila. Daš ljudima poslovne prostore veličine cca 3 kvadrata i misliš da si riješio sve njihove probleme. Kako svi od njih i nisu baš neki stručnjaci za biznis i nisu imali početni kapital uvaljivali su se u kredite koje sad na jedvite jade vraćaju a nerijetko vidimo i da ih iznajmljuju ili prodaju. Na žalost ovaj pokušaj rješavanja problema je obuhvatio samo jedan mali procenat navedenih grupacija.

Bez obzira na sve nedostatke ja mislim da je naša pijaca među ljepšim pijacama u regiji.

Više fotografija možete vidjeti na Zenica-Online.