18.novembar 2009. će mnogi Zeničani sigurno upamtiti. Igrala se kvalifikaciona utakmica baraža za odlazak na svjetsko prvenstvo u fudbalu u Južnoj Africi. Igrali smo protiv selekcije Portugala. I prije je bilo utakmica koje su bile značajne ali ova ih je nadmašila u očekivanju pozitivnog ishoda i u još mnogo čemu. Tapkaroši su zaradili ogromnu lovu prodajući karte na crno čak i po 150 Eura. Cijeli grad je bio preplavljen ljudima u bojama nacionalne reprezentacije i vidio sam bar stotinjak ljudi obučene u dresove nacionalnih heroja Džeke i Misimovića uglavnom. Bilo je Bosanaca i Hercegovaca iz svih krajeva svijeta i mislim da je naš stadion bio kapaciteta stadiona u Portugalu da bi bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Od samog jutra, te srijede, ljudi su špartali gradom veseli i čili i spremni da troše lovu na raznorazne navijačke rekvizite i alkohol. U svom ne baš tako kratkom životu ja nisam vidio više nasmijanih ljudi i toliko pozitivne atmosfere u našem gradu. Svi objekti koji se nalaze u blizini stadiona su radili i po 300 posto više od onoga što su radili u danima kada im je promet bio na vrhuncu. Čak je i maleni fast food restoran koji se nalazi između gimanzije i Metalurg city centra bio desetak sati pun i siguran sam da vlasnik tog objekta u čitavoj godini nije imao toliko mušterija i dnevnog prometa kao te famozne srijede. Kapije stadiona su se otvorile četiri sata prije utakmice i rijeke ljudi su ga napunile u nepunih sat vremena. Počelo se sa gromoglasnim navijanjem odmah negdje oko šest sati i mislim da su se mnoga grla dobrano istrošila do samog početka utakmice.
Po ko zna koji put sam se razočarao u jedan poveći dio naše publike koja je zviždala u toku izvođenja portugalske himne. Vjerujem da se samo na području balkanskih zemalja još uvijek zviždi u toku izvođenja nacionalne himne gostujuće ekipe. Krajnji oblik primitivizma i totalno neprimjereno iskazivanje nagomilanih frustracija. Kad tome dodamo još i nekoliko neodgovornih pojedinaca koji su opet nekim predmetima gađali linijskog suca treba biti poveliki optimista pa očekivati da će FIFA dopustiti da se utakmice ponovno igraju u našem gradu. Naša repka godinama igra na Bilinom polju, imamo travnjak koji je među najgorim u Evropi a naši dični čelnici saveza nikako da odvoje poneki Euro kako bi se obnovila izuzetno dotrajala trava. Ofarbali smo tri od četiri reflektora i napravili ruglo kojemu se smije čitav grad. Sva sreća pa ima i onoh divnih ljudi i navijača koji su naše momke ispratili aplauzom nakon još jednog neuspjeha i dali im do znanja da još uvijek na ovim prostorima ima ljudi koji znaju cijeniti uloženi trud i srce.
Dan poslije srušenih snova o odlasku na mundijal naš se grad povukao u sebe i izgledao je totalno depresivno. Nikom više nije bilo do osmijeha i svi su bili maksimalno potišteni. Izjave selektora i pojedinih igrača su se secirale do iznemoglosti ali više niko nije bio siguran u kvalitetu naše izabrane vrste. Dojučerašnji heroji su sada prosječni igrači kojima su pod povećalom traže mane a zanemaruju sve vrline koje su do prije dva dana bile maksimalno apostrofirane. Klasična priča za ove prostore. Rezultat meča je uveliko doprinio da se i Zeničani povuku u kuće i da sav onaj pozitivni naboj netragom nestane. Niko i ne pomišlja na to da je to sve sport i da će nas ovi mladi iznova obradovati i da ćemo se zasigurno ponovo radovati njihovim sportskim uspjesima. Portugal je u srijedu bio bolji i sad se nadam da je matorom i izlapjelom Sepp Blatteru srce na mjestu kada zna da će onaj nalickani pederčić Ronaldo igrati na Svjetskom prvenstvu i FIFI donijeti ogromnu lovu od sponzora. Mi imamo jako mladu ekipu i vjerujem da će jednoga dana njima biti u interesu da na nekoj značajnijoj nogometnoj smotri zaigra Džeko, Pjanić ili Misimović.
Prvo: fotka ti je super ;)
ReplyDeleteDrugo: da FIFA ne želi male reprezentacije na velikim takmičenjima zašto je Slovenija izuzetak? Slovenija ima manje stanovnika nego Južnoafrička republika bijelaca, a tamo ih je svega 6%. Mislim da mi svojom igrom nismo dovoljno zreli. Jedna reprezentacija koja bi trebala ići na veliko takmičenje treba imati barem 15 nogometaša, a mi imamo 6-7, to je stvarno premalo za plasman. A po igri naših vidilo se da nisu zreli za takvo takmičenje. Istina, bili smo drugi na ljestvici, ali Tursku nismo pobijedili nijednom, a o špancima da i ne govorim. Ne znam kako je netko mogao očekivati čudo protiv Portugala kad se u svim utakmicama vidjela grozna igra, a u dvije utakmice smo postigli skoro sav naš plijen u kvalifikacijama. Stalno nam se servira kako nismo imali sreće u baražu, a zar nije sreća što nije igrao C. Ronaldo? U Zenici nismo uputili nijedan udarac u okvir gola. Ne zamjeram igračima, postigli su mnogo, ali bi volio da mi Ćiro nabroji zvijezde Slovenije.