Mi na Balkanu ili Balkan u nama?

Evo upravo na TV-u počinje utakmica između zagrebačkog Dinama i slavnog Ajaxa iz Amsterdama. Bilo je za očekivati da će stadion biti ispunjen do posljednjeg mjesta ali ne, najveći hrvatski stadion zjapi prazan, nema niti jednog gledatelja. Grozna financijska situacija, loše igre Dinama ili ne daj Bože neatraktivan suparnik? Nijedno, Dinamo je kažnjen sa tri utakmice igranja pred praznim tribinama i sa „uslovom“ da će u slučaju ponavljanja stvari zbog koji je kažnjen biti izbačen iz Uefine lige. Naime, zagrebački je klub kažnjen zbog divljanja njegovih navijača na svim mogućim gostovanjima. Nevjerojatno mi zvuči podatak da su hrvatski huligani, zajedno sa poljskim i ruskim, davno pretekli one po kojima se huliganstvo tako i zove - Engleze. Nema samo Dinamo probleme sa navijačima. Njihovi najveći suparnici u susjednoj nam državi Hajduk iz Splita takođe ima problema, činjenica druge vrste. Njihovi navijači su prošli vikend bojkotirali derbi protiv Dinama i prvi put u šezdeset godina, od kad postoji navijačka grupa Torcida nisu došli da bodre svoj klub.

Kod nas je slična situacija što i nije iznenađujuće jer mi sve ružne stvari kopiramo sa zapada. Doduše nisam baš siguran koliko je ovo ružno ili loše ali ponos našeg grada Čelik zadnje dvije domaće utakmice igra bez prisustva svojih najvjernijih navijača, Robijaša. Razumljivo mi je da su navijači ogorčeni jer njihovi ljubimci ne pružaju ništa da bi opravdali njihovu ljubav a svima je poznato da se ljubav mora i zaslužiti. Da ne pričamo o groznom stanju na relaciji uprava kluba - navijači. Već godinu dana tu ništa ne štima ali kod nas je uvaženo pravilo da će prije u Visokom pronaći Kleopatrinu tetku nego što će neko svojevoljno dati otkaz na neku funkciju koja mu donosi lovu, tako da su svi u upravi ostali u svojim foteljama. Igrači se nemilice prodaju a na njihova mjesta se postavljaju mladi momci iz juniorskog pogona ili dovode neke igrače koje su platili „dvije tone ćumura“ stoga ne čudi da su navijači ogorčeni na vlast u klubu.

Čitam nedavno da je Bivši golman Čelika, Burić, u zadnje dvije utakmice bio proglašen najboljim igračem svog kluba u poljskoj ligi a svi koji prate izvještaje iz Norveške znaju da je naš Fenan Salčinović jedan od najboljih igrača u Sandjefordu. Tu dolazi do izražaja onaj naš „Balkanski“ mentalitet. U našoj ligi igrači imaju veći radijus kretanja kada oblače šorc nego na utakmici a kada odu vani onda lete po terenu koda ih sto vragova ganja. Nije stvar samo kod ovih gorespomenutih igrača nego je to slučaj i sa mnogima koje sam gledao u našoj ligi koji dožive fascinantnu tranformaciju svojim odlaskom u inostranstvo.

Znam da će mnogi reći da je to do love koju igrači primaju ovdje i vani ali ako je tako onda nek se i zapitaju zašto ih niko više i ne gleda. Svaka ljubav prestane kada se shvati da je riječ o interesu a ne nekom ljudskijem osjećanju.