Mladi Zeničani

Danas sam se vraćao kući sa jednom svojom malom komšinicom. Kada čovjek ima godina kao i ja ono „malom“ i gubi pravi smisao jer ona ima „već“ 18 godina. Sjećam se kada su se njeni roditelji počeli zabavljati a da ne pričamo kako se dobro sjećam njenog rođenja. Pitah je onako uzgred kako je provela ljetnji raspust a ona mi reče da ga je provela radno, perući čaše u jednom malo boljem zeničkom kafiću. Nemalo sam bio iznenađen njenim odgovorom znajući da njeni roditelji imaju love dovoljno da svoju mezimicu pošalju bar dvije sedmice na more. Ne, ona je sam htjela da radi! OK, moji stariji čitatelji i neće biti iznenađeni njenim odgovorom ali poznavajući današnju omladinu ja sam bio itekako iznenađen. Mladi više nemaju taj osjećaj da moraju razvijati radne navike i imam osjećaj da su mladi moje generacije bili u mnogo boljoj situaciji jer smo imali izuzetno dobro razrađen studentski servis koji je omogućavao svima da zarade lovu za nove udžbenike ili za odlazak na more. Ne sjećam se kada sam čuo nekoga od ove mlađe generacije da je nešto radio preko studentskog servisa a moram priznati da nisam siguran da li on još uvijek i postoji. Znam ja još jednu mladu damu koja je dvije sedmice volontirala u dječjoj biblioteci i uživala u radu sa djecom. Na žalost ove dvije prelijepe djevojke (koje sasvim slučajno idu u isti razred) su izuzetak u našem gradu.

Loših primjera ima mnogo više i poprimaju dimenzije zabrinjavajućeg.

Roditelji koji imaju love (čitaj tranzicijski, novokomponirani bogataši) svojim mezimcima ili mezimicama nemilice daju lovu jer u stvari i oni rade na šminkerskom imidžu roditelja. Kakvi bi oni „tajkuni“ bili ako bi im djeca hodala u bezveznim krpicama i vozikala se u rasklimanim krntijama?! Ta djeca su u startu hendikepirana jer ne znaju cijeniti novac i nerijetko završavaju u gabuli sa drogom ili nekom lošem društvu. Ne treba generalizirati ali poznajem jako mnogo djece roditelja koji ne stignu normalno odgajati svoju djecu pa im ljubav i pažnju pokušavaju nadoknaditi golemim količinama love.Nisu ni svjesni da ta djeca po pravilu ne znaju cijeniti novac jer ga nisu zaradili a o radnim navikama da ne pričamo.

Većina mladih ovog grada se trudi da svoju mladalačku zavist prema onima kojima roditelji kupuju sve što požele kompenzira na milion pogrešnih načina. Mladići se okreću krađama a djevojke sve češće ulaze u svijet prostitucije i svoja mlada tijela prodaju odvratnim starkeljama sve u nadi da će uspijeti doći na neki ravnopravan nivo gorespomenute „zeničke zlatne mladeži“. Neki dan mi je prijatelj, sav sablažnjen, pričao kako mu je jedna djevojka od nekih 16 godina ponudila neku vrstu seksualne usluge u zamjenu za bon za nadopunu telefona.

Strah me i pomisliti u kom smijeru ode ova zenička omladina stoga se nadam da će se mladi ugledati na ove dvije djevojke sa početka teksta. Njihov odabir životnog puta je mnogo teži ali je dugoročno gledano isplativiji.