E moj ummete...

Ljudi su se upalili (kao što sam i očekivao) čitajući moj prošli post pa sam odlučio da napišem i neku vrstu odgovora svima.

Sama manifestacija mi nije smetala nimalo, kao ni šerijatsko vjenčanje, ali sam morao primijetiti da u našem gradu prolaze samo stvari koje imaju nacionalni predznak. Na početku, ismijavali smo se ljudima koji žive u sredinama sa Hrvatskim većinskim stanovništvom kada su oni svako malo organizirali neke manifestacije u kojima se veličao Hrvatski narod, a sada kada se to organizira u Zenici onda me napadate što to primjećujem. Šerijatsko vjenčanje je samo po sebi stvar odabira pojedinaca, ali znam nekolicinu koji to prakticiraju isključivo radi političkih poena koje skupljaju pošto se zna da je najmočniji čovjek u BiH reis Mustafa ef.Cerić, alfa i omega vladajuće stranke.

Moje mišljenje o šerijatskim brakovima nije baš omiljeno u krugovima ljudi koji obilaze kafiće u koje ja i ulazim, ali to je samo stvar subjektivnog stava. Smeta mi kada iznesem svoj stav, a prilijepi mi se etiketa ''vlaha'' jer se ne slažem sa većinom. Ok, ja se svakako neću vjenčati tako (kako stvari stoje, sumnjam da ću se ikako vjenčati), ali imam pravo da iznesem svoje mišljenje.

Slična stvar je i sa manifestacijom ''Moj Ummete''. Ja sam samo napisao da mi se ne sviđa okupljanje ljudi koje je određeno nacionalnom pripadnošću i nikako nisam napisao da mi se ne sviđa ta nacija koja je manifestaciju i organizirala. Kritizirat me mogu samo oni koji su me mogli vidjeti na sličnim manifestacjama koje je organizirala katolička crkva.

To znači – NIKO!

Po gradu je dosta oportunih razmišljanja o ova dva događaja, ali je činjenica da su jako uzburkali atmosferu i da su bacili u sjenu priče o pucnjavama i jako lošim rezultatima omiljenog nam nogometnog kluba.

Ja sam zadnja dva dana malo sretniji nego inače i nije mi jasno zašto se ljudi u dvadeset i prvom vijeku zamaraju sličnim stvarima. Prelijepi dani, a posebno noći, u Zenici se mogu iskoristiti za mnogo ljepše teme.

Ljubav, recimo...