Sasvim običan dan

Danas sam se probudio sa jakim bolom u leđima i nisam se uputio na svakodnevno trčanje, samo sam lagano otišao na svoju jutarnju kaficu i na neobavezne razgovore sa ljudima koje svakodnevno srećem u T-caffeu. Malo svježije jutro i rani period Ramazana su dodatno pojačali mir u mom omiljenom kafiću tako da sam jutros prvu kaficu popio u apsolutnom miru. Kasnije su se pojavili i najvjerniji uživaoci najvrednijeg izvoznog proizvoda iz Brazila (nisu nogometaši, nego kafa) sa kojima sam mogao razmijeniti najnovije informacije (čitaj tračeve ) lokalnog i globalnog karaktera. Čuo sam da je gazda T-caffea, Haris, uspješno operiran, da nekolicina Zeničkih gazda ima ogromne financijske probleme i da su u Čeliku po ko zna koji put promijenili trenera.

Čitao sam neki dan da je Sir ALex Fergusson na klupi Manchester Uniteda već 24 godine, a doznao sam i podatak da su za njegove ''vladavine'' u našoj nogometnoj ''diki'' Čeliku za to vrijeme uspijelli promijeniti, ni manje ni više nego 57 njegovih kolega, trenera. OK, trener takvog kalibra se rijetko pojavi, ali da mi ne možemo naći trenera koji ne može odraditi sezonu, e to je već poveliki problem. Ne znam da li u tu cifru računaju i pet, šest mandata koje je odradio Kemo Hafizović kojega zovu kada mu se nakupi nekoliko kirija za lokal koji drži na istočnoj strani stadiona i nezaobilazni Omer Kopić kojega zovu uvijek kada nemaju baš neku lovu za dovođenje nekog zvučnijeg imena. Takav slučaj je i sada, Omer je ponovno trener Čelika. Kakvo nam je stanje u državi tako je i našem najgledanijem sportskom kolektivu. Mijenjaju se treneri, ali predsjedništvo i uprava je uglavnom ista. Donedavno sam imao tu ''privilegiju'' da utakmice Čelika promatram iz svečane lože, ali izgubio sam volju da ih gledam sa tog mjesta jer mi se ne sviđa ekipa koja tamo sjedi. Tamo sjede neki navijači koji bi po ponašanju, i inače po životnom profilu, trebali biti u jednoj ustanovi na Mokušnicama i da ih ja gledam sa balkona Kerimove kuće, a ne da sjede u svečanoj loži. Mislim da sam već pisao o situaciji kada zeničku legendu i možda najveće fudbalsko ime ovog grada Alojza Renića nisu pustili na stadion, a gore sjede ljudi čija imena možete redovito čuti u emisijama koje vodi Bakir Hadžiomerović. Pogled na tabelu Premier nogometne lige pokazuje u kakvom nam je stanju miljenik našeg grada. Čelik je na posljednjem mjestu!

Sve u svemu jedan sasvim običan zenički dan u kojem sam tužno primijetio da je sve manje, nekom Jadranskom bojom osunčane, dijaspore koja se polako priprema za odlazak iz našega grada ostavljajući nas da se borimo sa svakodnevnicom koja je iz godine u godinu sve gora i gora.

Ja čekam da mi se vrati ''neko'' iz Beograda i da se uvučemo u svoju čahuru u kojoj dočekujemo zimu pišući tekstove za sve vas koje interesuje šta se događa u gradu rudara i metalurga...

Nadam se da vam je bilo lijepo na godišnjem odmoru...?