Međuljudski odnosi

Neki dan me prijatelj koji već mnogo godina živi u Zagrebu, mrtav ozbiljan, zapitao slažem li se sa njim da li je Zenica grad koji ima najviše posvađanih ljudi na svijetu.

U početku sam mislio da je to malo prenaglašeno ali kada sam se malo bolje zamislio skontao sam da je to lako moguće. Da bi potkrijepio svoju tvrdnju on mi je nabrojao nekoliko ljudi, pa čak i društava koji su se nekada sasma dobro slagali a sada su posvađani na „mrtvo ime“. Nije rijetkost za naš grad da dva brata ili brat i sestra ne pričaju a najčešći oblik posvađanih su bivši poslovni partneri. Počesto mi se znalo desiti da sasvim dobronamjerno nekog upitam za njegovog prijatelja ili prijateljicu i da dobijem odgovor kako oni ne pričaju „već dugo vremena i da nikada i neće jer je on (ona) zavijek mrtav (mrtva) za njega“. Najčešći razlozi za prekide prijateljstva ili nekih drugih veza su zavist, trač ili neko drugo miješanje u tuđu privatnost. To su sve discipline u kojima bi Zeničani mogli osvojiti zlato na nekom od svjetskih takmičenja.

Nedavno sam prisustvovao jednoj od nemilih scena u kojoj je jedan iskompleksirani nekadašnji glumac, izjeden zavišću, napao bez ikakvog povoda svog mnogo uspješnijeg i medijski propraćenijeg kolegu. Kompleksi manje vrijednosti u sredinama poput naše nerijetko iznjedre i takve situacije.

Poslovni odnosi su pravi rasadnik loših međuljudskih odnosa i često možemo čuti kako se neko žali da mu podmeću klipove pod noge i kako ga radne „kolege“ žele sjebati na poslu da bi oni mogli bolje prosperirati kod nadređenih. U vrijeme „one države“ to i nije bio čest slučaj jer je radnik bio zaštićen ko polarni medo. Čuo sam nedavno za jedan primjer gdje su se zakačila dva rođaka jer je jedan drugom preoteo posao, čisto iz zavisti.

Meni bi i nekako bilo jasno da se ti ljudi raziđu civilizirano ali kod njih se tek nakon prekida prijateljstva pođe izvlačiti „prljavi veš“ koji su nakupili tokom višegodišnjeg druženja i onda se bezobzirno servira drugim ljudima. Samim time se jaz između nekadašnjih prijatelja povećava i nerijetko se pretvara u nešto najgore na svijetu - u neprijateljstvo.

Ne znam za druge ljude ali ja sam vaspitavan tako da nikoga ne mrzim tako da Bogu hvala, nemam ljude koje smatram neprijateljima. Možda ima neko ko mene smatra takvim ali to definitivno nije moj problem.