Jednom su posjekli lipu...

Svaki grad na svijetu koji drži do svog ugleda veliku pažnju pridaje parkovima i zelenim površinama. Uvijek kada mi neko dođe u posjetu obavezno ga prošećem po Kamberovića polju a nerijetko ga odvedem i u naš park koji je iako minijaturan ipak još uvijek zelen. Zašto naglašavam još uvijek zelen? Zbog toga što sam primijetio da i on pomalo iščezava jer ljudi koji su zaposleni kod nas u urbanizmu nemaju nikakvih skrupula kada je prodavanje prostora u A zoni u pitanju. Rubni dijelovi su već rasprodani a neki lokalno moćnici su već „bacili oko“ na neke parcele pri samom ulazu, tamo gdje je nekada bio izlaz iz kina Central.

Posebna priča je naš nemar prema drveću koje je bilo ukras našeg grada skoro čitavo stoljeće. Danas sam ušao u gadnu raspravu sa jednim od novokomponiranih gazda koji je gazda i jednog, takođe novonastalog, kafića. On je jutros nazvao ljude iz Albe da posjeku jednu od lipa koje su bile ukras Stare čaršije još od njenog nastajanja. Mislim da se čak i frizerski salon koji obitava u neposrednoj blizini zove „Pod lipom“. Kako stvari stoje uskoro bi se mogao zvati „pod patrljkom od lipe“. Objašnjenje koje mi je dao tzv. gazda je da se u krošnji lipe skupljaju ptice koje se redovito „unerede“ na glavu gostiju a nerijetko uprljaju stol i stolice. Pokušao mi je objasniti da je lipa jedno jako opasno drvo jer je mnogo ljudi alergično na njihov polen. Ma nemoj, sad bi trebalo posjeć' sva drva u gradu jer ima par stotina ljudi koji su alergični na polen? Niko ne obraća pažnju na vizuelni izgled čaršije a da ne pričamo o prelijepom mirisu koje to drvo ispušta u mjesecu koji se po mjesecu njezinog cvata i zove Lipanj. Još bijedniji je bio gazda jedne slastičarnice koji je posjekao lipu prije desetak godina, takođe u Staroj čaršiji, sve u cilju povećavanja bašte za jedan j...ni baštenski stol i četiri stolice. I on se takođe skrivao iza krinke štetnosti lipe i pitao je mene i rahmetli Senada Šestića zašto se ne bunimo kada sijeku topole na Kamberovića polju? Bunim se ja i protiv toga jer imam osjećaj da je Zenica jedini grad koji svake godine posiječe pedesetak stabala u svojoj gradskoj jezgri a ne zasadi niti jedno.

Za nedavna posjeta Zagrebu H. i ja smo bili oduševljeni parkovima i skoro cijelim šumama u najužoj jezgri grada. Na samo stotinjak metara od samog glavnog trga nalazi se nekoliko parkova koji su površinom skoro k'o naše Kamberovića polje. Tamo obitava nekoliko stabala koje bi mogli biti svjedoci mnogim značajnim dešavanjima kroz vijekove i niko i ne pomišlja da ih siječe zbog nekakve alergije na polen. U Zagrebu postoji čitav jedan tim ljudi koji se brine o parkovima a kod nas izgleda ima samo tim ljudi koji motorkama uništavaju i ono malo zelenila koje radi jedan prirodni kontrast betonu koji je u golemoj ekspanziji.

Da bi vam bilo jasnije o kakvom „zlodjelu“ pričam postavit ću i sliku koju sam uslikao netom prije konflikta sa gorespomenutim „gazdom“.