Evo ga i 200-ti post

Negdje sredinom decembra prošle godine na nagovor moje djevojke sjeo sam za računar i počeo pisati Blentovena. Da mi je neko tada rekao da će ovo moje „čedo“ dočekati dvjestoti post poslao bih ga u ludnicu. Evo ovo što sada čitate je taj jubilarni post i ono što je najbitnije je to da sam još uvijek razigran i motiviran da pišem još više.

Kroz pisanje ovoga bloga upoznao sam mnoge divne ljude, ljude koji imaju sličan stav kao ja po pitanju Zenice, ljude kojima je Zenica u krvi. Mene je i prije rata znalo mnogo ljudi ali kroz pisanje Blentovena to je poprimilo neke mnogo veće dimenzije. Većina čitatelja je imala konstruktivne komentare ali moram priznati da je bilo i onih koji su bili na mom blogu radi liječenja nekih kompleksa i koji su se pojavljivali samo kada je trebalo nešto zakuhati u komentarima. Bilo je i onih koji su mislili da je moj blog neka vrsta džuboksa i da mogu naručivati teme o kojima bih ja trebao pisati. Neki su čak sastavljali liste ljudi koje bih ja trebao popljuvati. Nisu svjesni da u ovom mom malenom dijelu cyber svemira ne postoji niti jedna osoba koja može uticati na odabir teme o kojoj ću pisati. Na ovaj svoj blog gledam kao na svoju kuću u koju može doći svako i svako je dobrodošao ali ne dam da mi bilo ko razmješta stvari po kući. To je ipak samo moje pravo.

U ovih devet i pol mjeseci sam pisao o mnogim lijepim stvarima, nekoliko tužnih o ljudima koji su na s napustili a najviše sam pisao o stvarima koje me kao Zeničana bole. U nekoliko navrata sam uspio pokrenuti lijepe diskusije i mislim da sam bacio mnoge u razmišljanje i traženje nekih odgovora na pitanja koja muče naš grad. Neki su bili prekritični i na jedan autohtoni zenički način su htjeli komentarisati (čitaj popljuvati) neke ljude a nerijetko i mene ali to nisam dopuštao jer takvi komentari odu u nedogled i stvara se negativna atmosfera na blogu.

Namjeravam još pisati o nekim ljudima koji su po mom skromnom mišljenju bitni i koji čine Zenicu gradom. I dalje ne namjeravam pisati o lokalnim političarima jer se o njima podosta piše u ostalim sredstvima informisanja. Pisat ću o malim - velikim ljudima koje svakodnevno srećemo ili smo ih sretali u gradu.

Još jednom hvala na podršci ljudima koji su mi davali podršku i njima obećavam da ću od ovog posta pisati još češće i o još zanimljivijim temama.

Srdačan pozdrav od Damira Vučka Blentovena!