Jeste li danas već učinili nešto dobro?

Nisam vam do sada pisao o tome, ali u našem gradu ima i ljudi koji na poseban način pokušavaju da pomognu drugima. Taj osjećaj za druge je nešto što polako izumire na ovim prostorima i zbog toga me posebno obradovalo kada sam putem Facebook-a vidio da je „Zenit radio“ počeo sa projektom Humani radio. U tom svom projektu oni apeluju na građane da pomognu socijalno ugroženim porodicama, prilikom skupljanja novca za razne vrste operacija i uopšte, da pomognu svima onima kojima je pomoć potrebna i koliko mogu.

Koliko znam do sada su organizovali i dvije manifestacije. Prva je bila humanitarni koncert u „Klubu 072“ za pomoć Danisu Kadiću, a druga je bila prikupljanje prehrambenih i higijenskih artikala koji su donirani u 15 najugroženijih porodica. U ovako blesavim vremenima gdje svi uglavnom misle samo na sebe lijepo je vidjeti da ima i onih kojima su bitni i drugi.

Pretpostavljam da je iza svega malo veća ekipa Radija Zenit, ali konkretno mislim da je najviše angažovana Jasna Sinanović, koja svaku ovu priču doživljava vrlo emotivno i sebe daje maksimalno trudeći se da za što više ljudi učini što je više moguće. Mene svaka priča za koju čujem potrese i zbog toga i ne mogu zamisliti kako je stalno biti uključen u sve to.

Trenutno Jasna i ekipa imaju slučaj koji je mene lično ostavio bez teksta. Radi se o šesnaestogodišnjem momku kojeg život nikako nije mazio i pred kojeg je uvijek postavljao samo najteže izazove. Dok je bio beba otac ga je napustio i on je ostao živjeti sa samohranom majkom i djedom. Majka se snalazila za život njegujući stare i bolesne. Mario se trudio da sve nevolje i nedaće podnosi što bolje. U ratu mu je od bombe poginuo djed, pa su nakon toga on i majka preselili da žive kod jednog bolesnog djeda kao podstanari. Srednja škola je za Maria počela naročito teško jer je kao dijete bez oca bio posebna meta za loše uticaje okoline. Zbog toga ga je majka i poticala da se bavi nekim sportom i na kraju je sebe je pronašao u bavljenju plesom koji mu je poslužio da svu svoju energiju usmjeri u nešto pozitivno. Sve do jednog dana kada je vježbajući salto pao i slomio vrat.

Ljekari su ga bili skoro otpisali, ali je Marijeva volja pobijedila sve prognoze i održala ga u životu. I pored potpune paralisanosti od vrata na dole Mario ne odustaje od toga da ozdravi, i za sada je već uspio u tome da mu se vrati mogućnost pomicanja ruku i osjećaj bola. Za njegov dalji napredak je ipak potrebno i stručno liječenje koje mu se može pružiti u banji u Fojnici, ali njegova majka nema mogućnosti da mu to priušti.

Ekipa „Zenit radija“ trenutno pokušava organizovati humani telefon pošto je svima najlakše okrenuti broj i tako donirati neku marku. Međutim, naš Telecom pravi velike procedure oko toga – to košta nekih 300 KM, onda uzimaju 10% od iznosa, a pored svega zahtjev može podnijeti posebna organizacija i na kraju se sve skupa čeka. Zbog toga za sada apeluju na sve one koji imaju mogućnost i želju da Mariju pomognu da svoje uplate izvrše na žiro račune u banci.

Žiro račun kod ABS Banke:
1990000000000023
poziv na broj 5061110500-738358
na ime: Jozić Mario

Za uplate iz inostranstva:
Žiro račun kod Raiffeisen bank dd BiH, filijala Zenica
16105500000000032
poziv na broj 19-55-07516-1
SWIFT CODE: RZBABA2S
IBAN CODE: BA391612550002428812 na ime Jelena Jozić (Mariova majka)
Adresa: Crkvice L2
72 000 Zenica

Iskreno se nadam da će Mario otići na ovo liječenje, a kako Jasna kaže – sve ono što bude zavisilo od njega on će uraditi jer je dečko koji ima strahovitu volju i želju da uspije. A to je, između ostalog, skoro najvažnije.