Gdje ćeš na godišnji?

Ovih sparnih dana jedno od najćešćih pitanja je ovo koje se nalazi u naslovu: „Gdje ćeš na godišnji?“ Obzirom da ja godinama ne mijenjam mjesto za odmor, to pitanje se u mom slučaju modifikuje u: Kad ćeš u Trpanj? Obzirom da prošlo ljeto nisam išao, ovo ljeto me nikako neće mašiti, jer ja ne mogu naći dovoljno jake riječi kojima bih opisao svoju zaluđenost i ljubav prema tom malom mjestu na Pelješcu. Još kao mali sam otišao jednom sa mamom u Gradac jer je tamo bilo Rudničko odmaralište i probio sam joj glavu pitanjima kad ćemo na more, jer za mene je samo Trpanj bio more. Ponekad pomislim da sam hendikepiran jer nikada nisam ljetovao niti u jednom drugom mjestu, ali kada bolje razmislim i da imam mogučnost da nešto promijenim nikada ne bih promijenio Trpanj za recimo Bašku vodu ili Makarsku.

Ja sam već u godinama kada mi odlazak na more nije povod za svakonoćna žuriranja i partijanja, nego za jedan relaksirajući odmor koji provodim kupajući se i šećući se uz more. Dobrih sedamdeset posto Zeničana koji odmor upražnjavaju na Jadranu idu u neko mjesto na Makarskoj rivijeri. Sječam se da sam jednom prilikom u sezoni otišao posjetiti prijatelje u Baškoj vodi. Izašli smo pred neki lokal i ja sam se osjećao kao da sam izašao pred Žilet osamdesetih godina. Činilo mi se da se čitava čaršija preselila dole. Meni, konkretno i ne smeta naša, Zenička raja, ali kada ih vidim na okupu znam da tu nema pravog odmora. Nisu mi jasni ljudi koji 365 dana u godini tulumare po Zeničkim kafićima pa onda odu na more tražeći još provoda i koji kažu da, recimo u Trpnju, nema diskoteka za lumpovanje. Dosta je pet šest kafića i konoba koji imaju pristupačne cijene i koji rade do sasvim pristojnih dva sata ujutro. Jutarnje kafe na rivi ne bih propustio ni za koje pare, a njih sam propuštao kada sam tulumario do zore.

Ovih večeri sam se intenzivno družio sa ljudima koji su došli iz inostranstva i koji neće ići na more jer ih je ova recesija dotukla pa su zato došli provesti godišnji odmor u svoj rodni grad. Na televiziji vidim kako Hrvati kukaju i da ni oni baš ne mogu ići na more kao prošlih godina. Čudan smo mi narod ... Jedino Bosanci na bilo koji način skuckaju lovu i opale bar desetak dana na teget plavom Jadranu. Znam ja da ima ljudi koji jedva preživljavaju od prvog do prvog, ali pišem o ljudima koji se nalaze u mom okruženju.

Ja sam se nekako snašao i ako Bog da odoh 01.08. u svoj maleni raj na zemlji da napunim baterije. Od svega na ovom svijetu što volim jedino me Trpanj nikada nije iznevjerio.