Kako sačuvati intimu...?

Danima od mog dolaska iz Hrvatske izlazim sam. Uglavnom sam se vratio na onu svoju omiljenu ljetnju rutu koja nalikuje polufinalu kupa UEFE Porto-Bordeaux. Srećem uglavnom drage ljude koji imaju slične navike po pitanju izlazaka u našem gradu.

Primijetio sam da ih je većina srdačnija nego inače prema meni uz neki meni neobičan,skoro sažaljiv izraz lica.Dilema mi se ubrzo razriješila kada su me ljudi ničim izazvani počeli tješiti i pričati kako im je žao zbog mene i H., da dignem glavi i hrabro krenem dalje i neke slične nebuloze. OK, za promjene mog životnog statusa sam rekao nekolicini ljudi, napisao na ovom svom blogu ali bilo ih je jako mnogo koji ne čitaju blog a ja im nisam rekao pa su opet nekako doznali.

U vom gradu se vijesti šire jako velikom brzinom, to jako dobro znam ali da nešto sasvim lično prođe toliko pari ušiju mi je stvarno bez veze. Ni to ne bi bilo najgore da se ljudi ne nađu pozvanim da zarone još dublje u vašu intimu i ne pođu čačkati po razlozima. Sve to ide ono prefidno, kao, „nije da me zanima ali šta je bilo, baš ste mi bili onako, fini?“

Kada vide da ne mogu iščačkati nikakav pikantniji odgovor udaljavaju se s onim izlizanim frazama tipa, „ma ništa se ne brini pomirit ćete se vi“. Razočaranja su bila tim veća što nisu čuli neku sočnu priču o prevari ili postojanju neke treće osobe.

Ja znam da je ljudima neobično kada nekog nakon dvije i pol godine viđanja u društvu jedne osobe pođu viđati samog. To odmah upada u oči ali i pali znatiželju. Mislim da se u nekim drugim sredinama ljudi suzdržavaju tog otvorenog ataka na intimu ali kod nas definitivno ne.

Jednako tako mi idu na živce ljudi koji šalju komentare na ovaj blog u kojima pokušavaju da zađu dublje u moj život, posebno nakon mog posljednjeg posta. Napisao sam da možda idem u Hrvatsku jer su mi tamo ponudili posao a mislim da je i što se tiče zadnjih dešavanja u mom životu to najbolja opcija. Bilo je jako lijepih komentara, napisanih od ljudi koje i inače cijenim ali i onih koji svoju mahalsku stranu nisu ostavili u Bosni nego su je ponijeli daleko, negdje na druge kontinente. Osjećaju da mogu zavirit' u moj život do te mjere da se pitaju za moje korijene i odakle mi je ko, sa kakvim političkim uvjerenjima i počeli mi maltene brojati crvena krvna zrnca (vjerojatno su nakon zadnjeg posta očekivali da im kažem da su mi crveno-bijela i još k tome na kvadratiće).

Žao mi je što ću nekom biti dosadan jer ću ponoviti kao nebrojeno puta do sada: niti jedan komentar koji vrijeđa mene ili nekoga drugoga neće biti objavljen. Takođe niti jedan komentar koji može povrijediti moju privatnost.

Večeras odoh ponovno u Bordo a nadam se da će bar neko ko pročita ovo pokušati zatomiti svoju znatiželju i u sebi zadržati neko pitanje koje je mislio postaviti .