Jutarnja kafa

Danima već razmišljam koji je najbolji (pri tom mislim, najlakši) način da neko ko puši dvadeset i pet godina prestane pušiti. Naravno ima tu onih flastera, ima knjiga koje pomažu nekima, ali mislim da je jaka volja jedini način da skroz ostaviš cigarete.

Danas (ovo pišem negdje oko 18:00 sati) sam postavio svoj rekord, izdržavši skoro 38 sati bez ijedne cigarete. Za dvadeset i pet godina to mi je najduži apstitnentski period u jednom komadu. Danas sam popio i svoju prvu kafu bez tog mog, godinama najboljeg druga, koji je sa mnom prošao sve nedaće i pomagao u najgorim situacijama. Stvarno, cigareta je bila tu kada su mi umrli roditelji, kada sam tumarao noću po Zenici pitajući se da li sam ja slijedeći koga će uhapsiti u racijama tokom ratnih godina i u još mnogo situacija u kojima je cigareta bila jedini drug koji djeluje bolje od bilo kojeg antidepresiva. Jučer ujutro sam odlučio da si testiram karakter i napravim najradikalniji rez u svom životu. Pio sam kafu u prelijepom ambijentu T-caffea, jedinog mjesta u staroj čaršiji koji je nastavio utabani put Žileta, Rosseta ili Porta dok je još bio živ naš rahmetli Senad Šestić. U njemu se može popiti jako dobra jutarnja kafa u društvu sa starom rajom, ljudima koji su kafe ispijali i u nabrojanim objektima. T-caffe je takođe nastavio tamo gdje su i prethodnici stali, jer ima tako malo prostora unutra da se stvori gužva kada uđe pet gostiju. Jutarnje, ljetnje kafe u ovom objektu su prelijepe jer imaju mir koji ima malo koja kafana u čaršiji. Smještene ispod krošnje stoljetnje lipe, nema izbačene zvučnike u bašti tako da kafu ponekad možete piti uz šum vode sa Konjske česme koja se nalazi u neposrednoj blizini. Vlasnik objekta je Haris Tabaković, urar koji je prekinuo sahađijsku tradiciju u obitelji koja je trajala nekoliko generacija jer slab prosperitet tog zanata nije bio dostatan za normalan život. Ovih dana T-caffe mi liči na jedan ogroman prihvatni centar za ljude koji dolaze ''izvana''. Tamo sam sreo meni lično jako drage ljude koje godinama nisam vidio. Sreo sam i neke ljude koje nisam poznavao, ali su oni mene prepoznali po slikama sa ovog sajta i prišli mi da se upoznamo. Dragi su to ljudi, a meni je posebno drago da takvim ljudima bar na ovih par minuta koliko traje čitanje ovih mojih ''umotvorina'' uljepšam život. Danas mi je jedan od tih novih ''prijatelja'' rekao da je preko moje stranice išao i na stranice mog jako dobrog prijatelja Kerima Sačaka i da je oduševljen njegovim slikama. Jako mi je drago da ljudi prepoznaju njegov rad i trud jer taj momak ima pet, šest različitih blogova u kojima redovito piše o Zenici, a nije toliko zamijećen u javnosti.

Ja vam od srca toplo preporučam da posjetite njegove blogove jer ćete imati šta vidjeti.

Meni osobno je najdraža ova http://zenicafoto.blogspot.com/, a na njoj možete naći linkove za ostale Kerimove stranice.