Zenica noću

Znam da uz ovakav naziv posta svako normalan očekuje da vidi nekakve fotke ali nažalost ja i nisam neki fotograf nego samo revoltirani stanovnik grada kojeg beskonačno volim ali koji mi svoju ljubav ugasi negdje oko ponoći.

Još iz svojih adolascentskih dana mi je najviše smetalo to što ovaj grad umire oko ponoći i koji se kao neka urbana Pepeljuga pretvara u jednu običnu sluškinju koja je do maloprije blistala na balu. Kada „Satrijani“ odgudi svoje u Bordou u gradu ti jedino preostaje lutrija da popiješ još jedno piće na periferiji ili za one sa boljim želucem da odeš u neko od mjesta koje sakuplja ljude koji slušaju neke vrste turbo folk devijacija koje vrše centrifugu mozga. Znam, Zenica je oduvijek bila radnički grad i ljudi su morali razmišljati o sutrašnjem danu kao o danu u kojem ih očekuje crnački posao ali ipak je tu bilo i omladine i nas starijih koji volimo ostati malo duže iz raznih razloga. Čak i u doba kada je Zenica živjela najintenzivnije (moje mišljenje je da je to bilo od 1987-92) nije bilo objekata koji su radili duže od ponoći. Iza ponoći su tada radili samo semafori i jedan birc na željezničkoj stanici. Žalosno je da zenička raja mora ići na piće u susjedna mjesta (Travnik, Zavidovići ili Kiseljak) da bi im noć trajala malo duže.

Nije mi jasno da nikom od ljudi u lokalnim strukturama vlasti nije palo na pamet da je broj saobraćajki možda uvjetovan time da mladi idu tražiti zabavu koja traje duže van grada i da se pripiti počesto razlupaju pri povratku kući. Pisao sam već o situacijama u kojima normalne gazde objekata plaćaju kazne za rad iza 23 sata, iako su radili bez muzike a neki od klubova sa narodnjačkom muzikom rade uredno do 4 ujutro. Urbani svijet u ovom gradu je izgleda osuđen na propast. Klub 072 je jedan od rijetkih koji počesto bude otvoren iza ponoći i koji svojom atmosferom još uvijek prkosi najezdi novih zakona koji vrijede samo za one slijede normalnu čaršijsku atmosferu, dokazano je da narodnjački klubovi rade do kad hoće. Na ušću postoji jedan sladak mali birc sa prelijepom baštom o kom sam pisao neki dan koji isto tako mora zatvoriti u ponoć iako oko njega nema stambenih objekata. Neku noć smo jedva dobili piće iako je ponoć prošla tek nekih par minuta.

Napisah post koji nisam planirao ali sam morao napisati iz dva razloga. Prvi je taj da sam stvarno revoltiran odnosom gradskih vlasti prema mladim ljudima (i onima koji se tako osjećaju) a drugi je da me jedna moja draga prijateljica napala da sam počeo zabušavati i da pišem sve manje i manje postova .