27 April 2009

Bowling i bilijar u Zenici

Stevica Šuša, Boro Ravlić, Predrag Gavrić, Zlatko Šestak
Jučer je H. u posjet došao rođak iz Beograda i imali smo zadatak da organizujemo sadržaj kojim bi gostu prvi boravak u Zenici učinili što zanimljivijim.

Nakon cjelodnevne ophodnje gradom meni je pao teži zadatak da organizujem noćni izlazak. Onako usputno sam mu predložio odlazak u kuglanu i on se odmah „primio“ jer nije nikada bio u Bowling kuglani. Bacao je one stare kugle (bez rupa za prste) i svidjelo mu se. H. i ja smo već imali neko iskustvo (bili jednom kada smo osvojili nagradu na kvizu) i uvidjeli smo sve čari te novootkrivene zabave. Obzirom da je pisac ovog bloga već poodavno napustio sve sportove kojima se nekada bavio (tenis i plivanje) odlučio sam se bar na ovaj način rekreirati. Taj vid rekreacije mi savršeno odgovara jer je to jedini „sport“ uz koji možeš piti pivo i pušiti cigaru. Da ne pričamo o tome koliko mi je bilo zanimljivo kuglati nakon odgledanog filma „Big Lebowski“ u kojem se devedeset posto radnje odvija u Bowling areni. U našem gradu postoji i par klubova koji ostvaruju značajne rezultate na državnom nivou a koliko znam, Sanjin Bajramović je jedan od najboljih igrača u BiH. Još kada bi malo spustili cijene to bi bila fantastična zabava koja bi mi u cijelosti zamijenila nedostatak dobre bilijar sale, da ne pričam o nedostatku karambola kojeg u Zenici nemate gdje igrati.

Prije dva dana sam dobio mail iz Zagreba u kom stoji slika sa četiri moja prijatelja koji su se slikali u bilijar klubu u koji redovito odlaze. Osjetio sam se jako prazno, što zbog činjenice da mi ti ljudi nedostaju, što zbog toga što Zenica nema niti jednu bilijar salu u kojoj bi se moglo neometano igrati bilijar i karambol. Nekada ih je bilo mnogo i mogli ste birati gdje ćete s društvom provesti par ugodnih sati pijuckajući piće i igrati zabavne igre. Ja sam počeo igrati bilijar u staroj Bosanskoj kafani učeći od starih majstora te igre. Kasnije sam nastavio sa bilijarom u „E klubu“ u Radakovu a najviše i najbolje sam igrao u svom susjedstvu u Travničkoj ulici u bilijar sali Nenada Duke „Pinde“. Tamo se okupljala prava ekipa koja nije igrala onaj kockarski bilijar u kom je bilo bitno pobijediti po svaku cijenu čak i na uštrb lijepe igre. Uživao sam igrajući sa čiča Gavrom (dr Predrag Gavrić, nekadašnji ginekolog u zeničkoj bolnici), Tešom, Borom, Zlatkom Šestakom i mnogim drugima koji na moju ogromnu žalost više ne žive u našem gradu. Njihovim odlaskom nestalo je za mene i onog „pjesničkog“ bilijara, ostao je samo onaj na koji sam se morao prilagoditi - bilijar za pobjedu i novce. To sam obilato iskorištavao kod Guleta u famoznom „štakorniku“ zvanom TNT. Tamo sam u ratnim godinama igrao po lovu a rijetko kada iz užitka. Ista stvar je i sa karambolom i pikadom koji su jedno vrijeme bili aktualni ali više ih nemaš gdje igrati. Doduše postoji još par mjesta gdje se igra pikado ali nema više one stare raje s kojom ih mogao i volio igrati.

U nedostatku bilijara, pikada i i karambola ja ću se okrenuti bowlingu kada me prođe ovaj muskul fiber. Mogao bih komotno položiti anatomiju jer nakon kuglanja znam gdje mi je svaki mišić.



6 comments:

  1. Druze Blentoven,
    redovno citam tvoj blok i drago mi je da kuglanje i bilijar okuplja staru raju u kuglani.
    Volio bi da napises koju o stolnom fudbalu jer pamtim vrijeme iz sedamdesetih kad se na Kamberovicu igralo do zore.
    U to vrijeme legenda Sajto je drzao ringispil i jedan covijek sa pisca(zaboravio sam mu ime) je prodavao zetone za fudbal.
    Bilo je to vrijeme pravog i profesionalnog stolnog fudbala gdje smo se iscudjavali brzim potezima i strahovitim golovima tehnikom "povlacenja"...
    Ja sam potomak tih igraca i ovdje u USA jos me niko nije pobijedio.
    Puno pozdrava iz "epidemicnog" kraja svijeta,

    Zlatan(Mrki)

    P.S.Volio bi saznati sta se desilo sa Kemez Senadom.

    ReplyDelete
  2. Meni dragi ljudi!!!
    Sjecam se bilijara kod babe u Vitezu. Ona imala 70tak godina, citala Henry Millera a slusala Glan Millera.
    Faris H

    ReplyDelete
  3. Pozdrav gospodinu Damiru!
    (mislim da ne moze zvanicnije)

    Lijepo je kad dodjem ujutro na posao, pa prije citanja maila (koje moram da procitam), procitam nesto sto ne moram, a prija mi.
    Samo naprijed. To sve sto pises je super - kratko, jasno, kriticki koliko treba, tonirano sjetom i nezadovoljstvom, ali na kraju zavrseno nekad optimizmom, a uvijek humorom svojstvenim za tebe (poslednji pasusi se vec prepricavaju).Polako ali sigurno ulazis u red hronicara Zenice, kojih, moramo priznati, nedostaje. Ono sto je sigurno, trenutno si na nivou nasih ocekivanja. Znaci, idemo dalje.
    A za bilijar...
    Kad bas volis da se vracas toliko u nazad, samo malo podsecanje.
    A bilijar u Vitezu?!
    P.S. Sve sto se zaboravi, kao de se nije desilo.

    ReplyDelete
  4. i pustala ploce na toski. onako nareda par ploca i opleti po knjizi.
    Bruno

    ReplyDelete
  5. Hahhaha....
    Baba iz Viteza...naravno da se sječam babe u bilijar klubu preko puta impregnacije.Koliko smo puta Faris H.,ja i neki drugi ljudi išli kod nje na bilijar.Ma imala je ona preko 80 godina.Kad nas nije infarkt udario kada je među svojim pločama pronašla Eurithmics i pustila je umjesto one njene himne ''In the mood''od Glenna Mullera
    Stvarno mi nije jasno kako mi je to promaklo.
    A da i odgovorim na pitanje o Kemezu.
    Mislim da sam čuo da je Kemez u Moskvi,ako nisam pogrešno čuo.
    Pozdravi od Blentovena

    ReplyDelete
  6. Lejlu iz Zenice interesira kako je dr.Predrag Gavric i ako je u kontakzu s nim da ga puno pozdravi...:-)

    ReplyDelete