Klopa u Zenici

Ovih dana su mi došli prijatelji iz Zagreba i razmišljao sam gdje da ih odvedem na ručak ili večeru. Naš grad je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio par mjesta gdje se čovjek neće obrukati ako nekog odvede.

Ne mogu da se ne sjetim nekadašnjih vremena kada su u gradu bile samo ćevabdžinice i buregdžinice. Sjećam se i rivaliteta između Salčinovih i Omeragićevih ćevapa a znao se tu umiješati Vranješ (radnja mu je bila na samom ušću Kočeve u Bosnu) sa svojim ćevapima. Bureci su uvijek bili najbolji kod Džeme Hadžirašidovića u novoj Zenici a poslije su se pojavili i bureci u „Evropi“ i kod Čošabića (radnja pored nekadašnje Tončine cvjećare). Mi k'o djeca i nismo imali istančan ukus da bi mogli odrediti kvalitetu klope pa smo jeli gdje nam je bilo najbliže i najjeftinije. Sjećam se i onih famoznih „cigli“ koje su tadašnji slastičari - Kosovari prodavali. Nekada se jela i polivena, četvrt kruha poliven onim saftom kojim se polijevaju lepine a ovisno o stanju u džepu mogao si dobiti i poneki ćevap sa lukom. Današnja djeca jedu sendviče i industrijske količine chipsa kad izađu na veliki odmor.

Rijetki su bili restorani koji su radili u to doba. Ja se sjećam da me otac vodio u restoran u KP Domu. Bili su još restorani u hotelima i par uz Bosnu. Sjećam se i Express - restorana na mjestu gdje je sada diskoteka Ten.

Danas je sve drugačije. Omeragić i Vranješ više ne postoje a Rasim je prepustio primat ćevabdžinici Bešlić u Travničkoj ulici. Bešlićevi ćevapi su sada hit diljem države i nije rijetkost da vidite ljude iz drugih gradova kako kupuju sirove ćevape da bi ih pržili kod svojih kuća. Po mom skromnom mišljenju bolji su ćevapi kod Seje (rametli Sejo Pruščanović, preko puta „Zeničanke“) ali moji sugrađani očito ne misle tako ako je suditi po gužvama u Bešlićevoj radnji. H. najviše voli ćevape iz „Velme“ (fast food na Mokušnicama).

Buregdžinica ima na svakom koraku ali mislim da najbolje rade ona gorespomenuta kod Čošabića (sada se zove kod Hamzića) u Čaršiji, „Lađana“ na Jaliji, „Ekinović“ koja se nalazi u Ekinovića kući na Pišću i nedavno otvorena buregdžinica „Belma“ koja prodaje pite ispod saća a nalazi se na Staroj pijaci gdje je nekad bila ribarnica.

Ako se odlučite za neke autohtone bosanske specijalitete imate na izboru Rasimov nacionalni restoran nadomak „Zeničanke“ a postoje i podružnice istog restorana u Crkvicama i kod Papirne. Teletina „lešo“ je klopa koja je proslavila Ferida Šerića a ponovno se može jesti na Paviljonu. Janjetina se može pojesti na „Ušću“ kod obitelji Bureković koji već decenijama imaju izvrsnu klopu.

Ako ste u situaciji da nekog morate „izgotiviti“ i odvesti ga na neko ekskluzivnije mjesto imate na izboru restorane „Dubrovnik“ i „Trubadur“ istog vlasnika Ferida Derviševića. Klopa je izuzetno dobra ali po nekima za zeničke pojmove skupa.

Ovo je bio jedan kratki osvrt na zeničku gastro ponudu koji sam napisao da bi bar malo olakšao dilemu ljudima koji ne znaju gdje i šta jeli kada se nađu u našem gradu ili kada moraju nekoga odvesti na klopu. Ja sam od nabrajanja silnih delicija jako ogladnio i odoh sada jesti a vi mi oprostite ako sam nekog slučajno propustio spomenuti.