Prvi maj u Zenici

Imao sam namjeru pisati o prazniku rada, ali nakon čitanja Jefimijinog posta sam pomislio da je ovo baš ono što sam i sam htio reći. Zato vam prenosim ono što je ona napisala.


Prvi maj - praznik rada


napisala: jefimija treca

Sutra je Prvi maj, dan od kojeg u Bosni i Hercegovini najviše strahuju jagnjad. Za kilogram svježe jagnjetine ove godine morate izdvojiti 10,50 KM (piše na izlogu mesnice „Pašalić“). Prvi maj je između ostalog i dan kada Bosanci i Hercegovci sistematski uništavaju prirodu i njene ljepote ostavljajući gomile smeća iza sebe na izletištima. Prvi maj je isto tako dan od kojeg strahuju dežurni doktori u bolnici i Hitnoj pomoći zbog povećanog broja razbijenih glava i probodenih pacijenata, naročito u večernjim satima. I na kraju, Prvi maj je dan u kojem naša policija ima pune ruke posla u evidentiranju svih narušavanja javnog reda i mira.

A davne 1889. godine na Prvom kongresu II Internacionale u Parizu je bilo zamišljeno i odlučeno da se 1. maj obilježava kao Međunarodni praznik rada. Nije na tom kongresu bilo govora o jagnjocidu i o tome da za taj jedan dan treba popraviti godišnji promet Sarajevske pivare. Praznik rada koji je nastao nakon u krvi ugušenog štrajka čikaških radnika koji su tražili samo tri osmice – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 za kulturno uzdizanje se u našoj državi pretvorio u teferič.

U susjednoj Hrvatskoj su za sutra najavljene velike demonstracije u organizaciji sindikata. Inače je u svijetu običaj da se ovaj dan obilježava protestima nezadovoljnih radnika kojima se vrlo često pridruže i drugi nezadovoljni građani. Sudeći po današnjoj gužvi u gradu koncentrisanoj oko mesnica i pekara čini mi se da bar u našem gradu svi blistaju od sreće.

Glavno pitanje sa kojim te susreću svi poznanici na ulici jeste: „Gdje ćeš ti za Prvi maj?“ Kao da je svima doktor propisao da se tog dana u godini mora potpaliti roštilj ili zarotirati jagnje, u protivnom će vas čitavu godinu pratiti velika nesreća. Postoji jedan broj ljudi koji inače čitavu godinu praktikuju roštiljanje u prirodi, a postoje i oni koji tu manifestaciju upriliče samo za praznik rada. Valjda misle da će sa tim svojim prevrtanjem ćevapa na roštilju povećati broj zaposlenih?

U svakom slučaju, svima koji imaju osmosatno radno vrijeme sa plaćenim doprinosima i platom od koje mogu živjeti želim sretan praznik rada uz želju da ih ne zakači recesija i da svoj hljeb nastave zarađivati u istim uslovima.

A svima koji misle da je mjesec prekratak pa da zbog toga ne mogu preživjeti do prvog, kao i onima koji ne mogu ovjeriti knjižicu preporučujem da prije paljenja roštilja prošetaju do zgrade Kantonalne vlade i progovore koju sa radnicima Livnice iz Vareša koji kampuju ispred te zgrade. Da na jednom mjestu vide ljude koji ne mogu otići u penziju zbog nekih 100.000 KM koji im nisu uplaćeni u PIO, a protestuju pored automobila Vlade gdje jedan košta otprilike toliko. A onda neka dobro razmisle da li će i njima sutra možda trebati šator i gdje će ga razapeti.