Šutnja je zlato ili...?

I danas su radnici „ArcelorMittala“ Zenica protestovali ispred direkcije preduzeća. Od 1. aprila 1500 radnika ovog preduzeća je na čekanju i trebaju dobiti 55% plaće.

Ono što je meni zanimljivo jeste to što već dva dana radnici protestuju ispred direkcije a niko im se nije obratio. Ignorišu ih rukovodioci, čak su rekli da „poštuju pravo radnika da mirno protestuju sve dok to ne ometa njihove poslovne aktivnosti“. I tu ne bi bilo ništa sporno da ti radnici nisu poslati na čekanje jer Mittal kao treba da smanji proizvodnju. Mislim da je ipak istina da oni pokušavaju smanjiti troškove proizvodnje, ne zbog recesije nego da bi ostvarili veći profit. Treba vjerovatno Lakshmiju za neki novi dernek, poput onog kad je za šestodnevnu svadbu svoje kćerke zakupio Versajsku palaču i potrošio skoro 80 miliona dolara.

Naravno, ove radnike ignoriše i Vlada Federacije koja je vlasnik 8 posto kapitala u ArcelorMittalu. Nije premijer Branković stigao da im se obrati jer je morao danas pred Kantonalnim sudom objašnjavati kako je došao do stana. Ako ne bude na nekom drugom sudskom procesu možda se u ponedjeljak pojavi pred radnicima u Zenici. Mada iskreno – ne treba od ovakve Vlade i premijera očekivati ništa, oni i jesu najveći krivci za ovakvo stanje radnika u Mittalu.

Od koga očekivati i kakvo rješenje ne znam ni sam. Znam samo da me od tog nedostatka rješenja više brine to što svi okreću glavu i ignorišu ove ljude. Danas su u problemima i protestuju oni, a sutra se u takvoj situaciji može naći bilo ko.