Praznik rada

Lijepo prvomajsko jutro H. i ja smo iskoristili za šetnju opustjelom Zenicom. Napravili smo jedan pogolemi krug po gradu koji je izgledao apokaliptično prazan kao oni opustjeli gradovi na divljem zapadu koje smo nekad gledali u western filmovima. Čovjek bi pomislio da praznik rada slavi grad u kom se radi. Stanje je mnogo drugačije. Ovaj 1. maj je Zenica dočekala sa najviše nezaposlenih u svojoj podugoj istoriji.

Prije rata smo imali „gigant željku“ koja je zapošljavala oko 20 hiljada radnika, „Metalno“ sa cca 2500 radnika, „Rudnik“ sa oko 4500 zaposlenih, „Izgradnju“ sa oko 2300 zaposlenih. Danas u „Mitallu“ i „Željezari“ radi sveukupno negdje oko 4 hiljade radnika, „Metalno“ i „Rudnik“ su popolovili svoje zaposlene a „Izgradnja“ više i ne postoji. Grad koji je proizvodio i svu svoju ekonomiju bazirao na proizvodnji sada nema ukupno 6 hiljada ljudi koji mogu reći da proizvode nešto. Otvorila su se neka nova preduzeća ali to su uglavnom preduzeća uslužne ili trgovačke djelatnosti. Ispada da svaki Zeničanin kupuje i prodaje nešto onom drugom. Nije ni čudo što se nalazimo u ovakvoj situaciji u kojoj smo sada.

Umjesto „Izgradnje“ u našem gradu sve građevinske poslove dobija firma „Almy“ bez koje ne možete asfaltirati ni kvadratni metar u svom dvorištu. Bez ikakvih tendera koji se u tajnosti pojavljuju oni dobijaju sve poslove u našem gradu. Pođahkad poslove dobije i „Čara“, firma iz Travnika za koju pričaju da bivši premijer Terzić ima većinski dio vlasništva u njoj. Osobe koje imaju IQ iole veći od sobne temperature mogu zaključiti kojoj stranci su bliski vlasnici ovih dviju firmi kada sve poslove dobijaju oni.

Svi kukaju na prijeratno vrijeme a i sada su svi direktori u našim firmama („Rudnik“, El. Zenica, BH Telecom i drugi) pripadnici stranke na vlasti koja ih rotira svako malo a nikad nisam čuo da je neki direktor smijenjen pa da su ga poslali na niže rangirano radno mjesto. Potežu se veze i vezice da bi se neko uvalio u El.distribuciju ili Telecom jer su tamo jako dobre plate. Veze ne pale jedino u „Almy-u“ jer kod njega nema niti jedan zaposleni druge vjere osim one vjere koje je i gazda. Taj podatak sam čuo nedavno i zvučao mi je irealno ali kada sam na TV-u vidio emisiju u kojoj se fali time što pravi zgradu u kojoj će stan moći kupiti samo građani Islamske vjeroispovjesti shvatio sam da je moguće da i postoji firma u kojoj nijedan „vlah“ nije zaposlen. Žalosno je to da takav „privrednik“ bude izabran za privrednika godine u našem kantonu. Ako smo došli do tog stupnja razmišljanja onda smo stvarno pali na najniže moguće grane.

Paradoksalno je bilo i proći na današnji dan pored šatora koje su podigli štrajkači ispred zgrade Vlade kantona koji daleko od svojih obitelji „prose“ da im se udijeli ono što su davno zaradili - doprinose da mogu otići u penziju. Oni protiv kojih oni štrajkaju su negdje na livadama ili u vrtovima svojih vila - vikendica gdje okreću mlada od ovce.

Ovo novo vrijeme nam je donijelo to da jedni druge oslovaljavamo sa „gospodine“ tako da mi tek sad kad razmislim malo bolje ona stara izreka ima smisla - Rad je stvorio čovjeka a nerad gospodina!