Danima gledam prijatelje sa Facebook liste kako se učlanjuju u fan club Čelik Zenica. Svaki put mi ruka poleti da i ja kliknem i priključim se upisanoj gomili ali nešto mi ne da. Sam Bog mi je svjedok da volim Čelik, čak se smijem zakleti da ga volim više nego mnogi koji se već uveliko svoje ime postavili na spisak Zeničkog "premierligaša".
Jedan sam od rijetkih koji rabe internet a da se sjećaju stadiona u Blatuši, otvaranja Bilinog polja i utakmice protiv Crvene zvezde, čak me je pokojni otac vodio i na prvu noćnu utakmicu, famoznu tekmu protiv Fiorentine koja je ostala zapisana zlatnim slovima u Čelikovoj istoriji. Godinama smo moj tata i ja išli na sve Čelikove domaće utakmice jer je on uvijek kupovao (možda čak i dobijao) abonomanske karte za zapadnu tribinu. Pratili smo sve uspone i padove crveno-crnih, ispadanja u niži rang takmičenja i pobjede protiv imena poput Crvene zvezde, Partizana, Dinama i inih koja predstavaljaju imena čak i u Evropskim okvirima.
Raspadom "one" države, sasvim logično i "one" lige bilo je realno očekivati da će Čelik u BiH okvirima igrati značajnu ulogu. Izuzev jedne titule koju je osvojio ništa se drugo posebno nije dogodilo (možda jedino onaj bljesak protiv Genta kada zamalo nismo prošli tri kola Intertoto kupa). Bolno je gledati da nam bodove odnose timovi iz gradova koje ja koji sam cijeli život imao pet iz geografije na karti ne znam ni približno locirati.
Poznato je da igrači koje stvore ime ni jednu sezonu nakon toga ne prezime u Zenici. Česta metafora koju rabe naši vajni sportski komentatori je da su ti igrači "ptice selice". Da ironija bude veća Čelik je imao igrače koji bi mogli popuniti jedan pristojan ornitološki leksikon (ornitologija nauka o pticama, op.a). Imao je Čelik Goluba i Golubicu (Mirza), dva Vrabca (Damir i Dinko Vrabac), Zebu (Mario), Kukavicu (Jasmin), Gavrana (Mato i Boris), a kažu da je nekada davno igrao i neki koji se prezivao Kos.
Kada bolje razmislim toliko znam o Čeliku a znam i da ga volim, odoh i ja kliknuti uz nadu da će se nešto promijeniti (bar neki ljudi) i da će me Čelik ponovo obradovati nekim dobrim igrama i rezultatima pa da i ja mogu svog sina voditi na neke dobre tekme...
Vuče, da nema nešto što mi ne znamo:)? Sina? Na dobre utakmice? Koje od ova dva pitanja je zanimljivije? Sina češ, akobogda, možda i vodit, al na dobre utakmice...Čelikove teško. Barem dok se novi zakon o športu ne donese, e onda ako se Čelik dobro uda...
ReplyDelete