U ove hladne zimske dane potpomognut "Šečićevim” grijanjem malo je paradoksalno da se sjetim grupe imenom Nemoguće vruće. Ta grupa je sama po sebi bila paradoks.
Grupa u kojoj je gitarista kruh zarađivao kao električar u Staroj jami Rudnika Zenica, bubnjar radio kao taksist, klavijaturist kao likvidator plata na Rudniku je bila totalno atipična za tadašnju rock scenu. Jedini koji je donekle zalazio u stereotipe tadašnjeg Yu-rock establishmenta je bio Spaha, tekstopisac i autor svih melodija na oba albuma koje je ta grupa iznjedrila, mada je i on bio jako daleko od ustaljenih sex (u tragovima), drugs (neka, hvala) & rock&roll (pomalo) klišea. On je uvijek bio fini dečko sa frizuricom koja je više nalikovala studentu violine iz Praga, gdje će on sticajem nekih čudnih okolnosti i završiti, nego nekom rock glazbeniku.
Nedavno sam slušajući "Ismine tamburaše" (Šefa i Nune iz "Starog sata") uhvatio sebe u nevjerici da je prošlo više od dvadeset godina od izdavanja famoznog albuma sa pjesmama Pjeva Rusija, Sve su klinke... i da ih u glas danas pjevaju čak i neki koji su godište tog albuma.
Kad malo bolje razmislim na omotu albuma je sladak mali dječak sa kovrdžavom kosicom koji nema više od pet godina a danas ga viđam, momak pred ženidbu! Za neupućene taj dječak je sin Paneta Škrbića, tadašnjeg managera grupe.
Mnogi ne znaju ni to (a pjevali su je stotinama puta) da je pjesmu "Ta djevojka" Spaha posvetio Dinki Delić, jedinoj Miss Yu iz našeg grada koja je išla sa Spahom i autorom ovog teksta u isti razred.
Jednako kako se i okupila u tišini tako se grupa i razišla. A da bude još čudnije nijedan od članova benda nikad poslije nije nastavio bavljenje muzikom. Opet, izuzev Spahe koji je nastavio pisati pjesme za neke renomirane muzičare s ovih prostora. Prošle godine je čak trebao dobiti Porina za najbolju pjesmu (Oči boje srne - Crvena jabuka) ali je zbog diplomatskih razloga nije dobio (nije građanin Hrvatske).
Ako već nije građanin Hrvatske a Bosne znamo da jest, ne preostaje nam drugo nego da našeg Praškog studenta violine natjeramo da nas podsjeti na stara vremena i napiše još koju pjesmu o nama i našem gradu jer to mu najbolje ide...
Grupa u kojoj je gitarista kruh zarađivao kao električar u Staroj jami Rudnika Zenica, bubnjar radio kao taksist, klavijaturist kao likvidator plata na Rudniku je bila totalno atipična za tadašnju rock scenu. Jedini koji je donekle zalazio u stereotipe tadašnjeg Yu-rock establishmenta je bio Spaha, tekstopisac i autor svih melodija na oba albuma koje je ta grupa iznjedrila, mada je i on bio jako daleko od ustaljenih sex (u tragovima), drugs (neka, hvala) & rock&roll (pomalo) klišea. On je uvijek bio fini dečko sa frizuricom koja je više nalikovala studentu violine iz Praga, gdje će on sticajem nekih čudnih okolnosti i završiti, nego nekom rock glazbeniku.
Nedavno sam slušajući "Ismine tamburaše" (Šefa i Nune iz "Starog sata") uhvatio sebe u nevjerici da je prošlo više od dvadeset godina od izdavanja famoznog albuma sa pjesmama Pjeva Rusija, Sve su klinke... i da ih u glas danas pjevaju čak i neki koji su godište tog albuma.
Kad malo bolje razmislim na omotu albuma je sladak mali dječak sa kovrdžavom kosicom koji nema više od pet godina a danas ga viđam, momak pred ženidbu! Za neupućene taj dječak je sin Paneta Škrbića, tadašnjeg managera grupe.
Mnogi ne znaju ni to (a pjevali su je stotinama puta) da je pjesmu "Ta djevojka" Spaha posvetio Dinki Delić, jedinoj Miss Yu iz našeg grada koja je išla sa Spahom i autorom ovog teksta u isti razred.
Jednako kako se i okupila u tišini tako se grupa i razišla. A da bude još čudnije nijedan od članova benda nikad poslije nije nastavio bavljenje muzikom. Opet, izuzev Spahe koji je nastavio pisati pjesme za neke renomirane muzičare s ovih prostora. Prošle godine je čak trebao dobiti Porina za najbolju pjesmu (Oči boje srne - Crvena jabuka) ali je zbog diplomatskih razloga nije dobio (nije građanin Hrvatske).
Ako već nije građanin Hrvatske a Bosne znamo da jest, ne preostaje nam drugo nego da našeg Praškog studenta violine natjeramo da nas podsjeti na stara vremena i napiše još koju pjesmu o nama i našem gradu jer to mu najbolje ide...
Super tekst, nema šta.
ReplyDeleteHvala na ovim informacijama, baš sam uživao.
Jedino me još zanima gdje su oni danas i šta rade.
Super tekst i to ne samo ovaj Vučak nego i mnogi ostali na blogu. Evo uživam čitajući o gradu u kome živim i iako nisam rođeni Zeničanin već momak koji je prije 11 godina došao u ovaj grad, ja se osjećam dijelom ovog nemoguće vrućeg gradkog duha i istog ritma srca :) pozzdrav od Kačapor Fuada
ReplyDeleteImao sam cast bidi djelom ovog mogu reci jednog od najperspektivnijih bendova sa prostora bivse juge.Mnogi mozda nisu ni bili upoznati da se orginalna postava grupe "Nemoguce vruce" raspala ubrzo posilje izdavnja albuma "Jadi mladog Vertera".Od orginalne postave su ostali jedino Asmir Spahic Spaha(Ritam gitara i vokal) i Mladen Vidovic(vokal).Sredinom 1997 godine u bend smo pozvani ja Bosko Matovic Bole (bas gitara i prateci vokal)iz Gorazda tada zivjeo i studirao u Sarajevu (clan prateceg benda Tonija Jankovica (Ex vokal Divlje jagode),Rafael Krasovec Rafi(solo gitara) ex grupa "Radio" Banja Luka,Slavko Radusin Caki (klavijature) ex grupa "Radio " Banja Luka,Nenad Petkovic Neno(bubnjevi)Egrupa "Radio" iz Banja Luke.Poslije kratkog sastanka sa tadasnjim mendzerom Panetom Skrbicem i kratkih priprema u gradskoj kafani Zenickog metalurga, otislnuli smo se na veliku turneju po ex jugi i radili na pripremi novog materija posto je veoma talentovani Spaha vec imao ideje a i pjesme za novi album.Po zavrsetku veoma uspjesne turneje bili smo primorani promjeniti ime u "Ritam srca" jer bivsi clanovi benda nisu dozvoljavali da se koristi postojece ime (mislim da su u pitanju bila autorskih prava)
ReplyDeletea i zelja da se sa novom postavom promjeni i ime.Ja sam nazalost vec pocetkom 1998 godine zbog razilazenja u misljenju sa tadasnjim menadzerom i nekim clanovima napustio bend.Ostali clanovi su nastavili rad pod imenom "Ritam srca". Izdat je album pod imenom "Mjesecina" ako se ne varam , a mozda jos jedan poslije toga nisam vise siguran.Nazalos bubnjar Neno je preminuo krajem 1999 poslije kratke i teske bolesti onda prokleti rat...i od tada gubim kontak sa ostatkom grupe i evo tako je do danasnjeg dan nazalost.Volio bih da ako neko ima bilo kakve informacije o bilo kome da mi javi bilo bi mi veoma drago da saznam sta je bivism kolegama dali su zivi i zdravi?!Za Spahu sam cuo da je i dalje u Zenici i da se i dalje bavi komponovanjem ali nazalost za druge.Bilo bi lijepo kad bi se "Nemoguce vruce" podiglo iz pepela zaborava pa makar to bili neki novi klinci jer ovaj bend definitvno zasluzuje da bude prisutan na rock & Roll sceni BiH!Pozdrav svim ljubiteljima "Nemoguce vruce i Ritam srca"
Moj email:mmatovich@comcast.net