Eurosong 2009

Obzirom da sam posljednjih nekoliko dana prisiljen da sam izlazim jer je H. bila odsutna nekoliko dana odlučih da odem u svoj omiljeni lokal da popijem piće, jer subotom uvečer se ne sjedi kući. Dočekalo me veliko platno na kojem se prikazivalo takmičenje za pjesmu Eurovizije. E jebiga, to je ono što mi je najmanje trebalo...

Sjeo sam za stol sa dvije prijateljice koje su izverzirane u te tokove moderne Europske pop ljige i započeo gledanje. Ne mogu da shvatim da se na tim takmičenjima ništa ne mijenja već više od deset godina. Svi su muški feminizirani (blaže rečeno nego pederi), a sve ženske izgledaju kao da su izronile iz porno filma. Da bi stvar po mene bila gora mikrofona se dočepao onaj dosadni Dejan „svugdjeprisutni“ Kukrić koji je svojim komentarima na mojoj koži proizvodio osip. Do samog glasanja, kao i svake prethodne godine, naše takmičare je svrstao u najuži krug favorita a kada bi glasanje započelo počeo bi skladati hvalospjeve o onima koji su bili vodeći. Redale su se zemlje iz bivšeg SSSR-a, za njima nekoliko zemalja iz bivše Juge i tako u nedogled. Moji favoriti su bili Francuska (za koju je pjevala nenadmašna Patricia Kass) i Njemačka (koja je kao svojevrsni dekor dovela Dittu von Tees u nekom izazovnom kostimu iz kog su joj svako malo sise ispadale vani). Ne moram vam govoriti da moji favoriti nisu bili ni među prvih deset a mislim čak da je Njemačka bila pretposljednja.

Glasanje je ono zbog čega više ni u snu neću pogled baciti na Euroviziju. Gorespomenute prijateljice se čudom nisu mogle načuditi kako ja uvijek pogodim ko će dobiti najviše bodova od neke zemlje. Gledale su u mene kao da sam ja ona vidovita Džemila iz Visokog koja gleda u kašike a nisu ni svjesne da su trebale samo malo bolje učiti geografiju i sve bi im bilo jasno kao meni. Ruske zemlje su nemilice davale bodove jedne drugima, Balkanske zemlje također a Andora je dala 12 bodova Španiji koja do sredine glasanja nije imala niti jedna bod. Skandinavci su posebna priča. Oni se kao fol ne vole međusobno ali zadnjih deset godina nisu promašili ni jedan put kada je trebalo dati bodove svojim susjedima. Ubjedljivo najbolji potez je napravila zemlja pobjednica – Norveška, koja je svog pedera uvezla iz Bjelorusije i onda je s hairom dobijala maksimalne bodove iz Skandinavskog i Ruskog bloka. Njegova pjesma je neki slatki pjesmuljak koji bi i djeci iz vrtića bio presladak ali on je pobijedio jer je sistem glasanja napravljen tako da se može manipulisati glasovima.

Imamo mi sreću da nismo pobijedili jer ko bi se pametan mogao prihvatiti organizacije tako grandiozne manifestacije kada je bina u Moskvi bila veća od svih naših dvorana. Krivo mi je jedino što nismo pobijedili iz jednog razloga - da smo pobijedili one dvije dosade, Maja Čengić i Dejan Kukrić, bi morali ostati kući a ne putovati kao recimo sad u Moskvu deset dana ranije i nemilice trošiti državne pare.