Lepa Brena i Bosanci
Cijeli grad nam je izlijepljen plakatima za koncert Lepe Brene u Sarajevu. Ništa čudno ne bi bilo da preko svakog plakata ne stoji naljepnica „BOJKOT“. Neki dan mi je H. skrenula pažnju na to da na Facebook-u postoji grupa „Bojkotujmo koncert Lepe Brene u Zetri“. Obzirom da je ni ja baš ne volim po inerciji i ja kliknem da se pridružim masi kojoj nije po volji da ta srpska pevaljka bosanskih korijena pjeva u Sarajevu. Ta grupa na Facebooku broji preko 21 hiljadu članova. Neko bi pomislio da su Bosanci došli „tobe“ i počeli slušati neku drugu vrstu muzike. Da i nije baš tako možete vidjeti ako samo malo prošarate po gorespomeutoj stranici - grupa protiv Tasima Ku(r)čevića koji onako junački išamarao nemoćnu ženu pred očima cjelokupne bosanske javnosti broji cijelih 11 članova. Grupa „smijenimo“ Nedžada Brankovića broji 9 hiljada ljudi.
Mislim da ništa bolje ne oslikava svijest naših ljudi od ovih cifara. Protiv Brene je duplo više ljudi nego protiv smjene nesposobnog i do daske korumpiranog premijera. Lokalnog Tuzlanskog „kabadahiju“ Kučevića da i ne spominjemo. Neka nama Fahreta Jahić „Španac“ ne pjeva a što on pred kamerama pljuska šamarčine tetki jedne od nestalih djevojčica to mi nećemo podržati.
Posebna priča su argumenti onih koji pozivaju na bojkot Lepe Brene. Prvo je bila priča kako se ona slikala u uniformi, a kad je to demantovano onda su joj počeli na dušu stavljati to što nije zvanično osudila rat u BiH. Mislim da bih se skoro smio kladiti da je bilo šta od svega toga istina onda Fahretu garantovano u goste ne bi zvao naš veliki dušebrižnik, ministar za kulturu Sarajevskog kantona, voditelj i ponekad glumac – Emir Hadžihafizbegović. Čini mi se da je nakon njenog gostovanja u njegovoj emisiji smiješno pričati o nekom bojkotu.
Prije neki dan sam pisao o disproporciji posjećenosti mitinga podrške Abu Hamzi i onog protesta protiv nezaposlenosti i korumpiranosti naše vlade. Nama je bitnije da Abu Hamza ostane u BiH nego to što nam penzioneri i nezaposleni radnici kopaju po kontejnerima tražeći nešto što bi mogli iskoristiti da bi se prehranili. Koliko teško nama treba biti da bi ljudi digli glas za prave stvari? Licemjerni kakvi i jesmo Brenu slušamo svakodnevno po lokalnim kafićima i niko se ne buni kod gazda zbog odabira muzike ali kada treba doći na svirku u BiH onda se digne čitava vojska ljudi.
Neki dan sam bila svjedokom iščuđavanja dvije djevojke pred plakatom Lepe Brene oblijepljene BOJKOT! objavama, koje su se pitale,avaj, je li to koncert otkazan!!??? Mislim da bismo po broju univerziteta na metar kvadratni zemlje i broj stanovnika trebali godišnje ispaljivati po dva-tri Nobelovca,Pulitzera,Oscara i šta sve ne, nažalost,,realnost je jadna da ne može biti jadnija...
ReplyDelete...po obicaju opet;briljantan post!Fahreta kakva je,takva je;ni bolja a ni losija od cjelokupnog BiH parlamenta,mislim cak da je bolja,barem je postenija!Vuce ubo' si pravo!..,citavo BiH politicko rukovodstvo bi trebalo biti u Hagu ili nekakvoj drugoj muriji!Kanite se Brane,ona je to sto jeste,ona se se ne stidi njenog zivota!..problematicni su oni(citavo stanovnistvo danasnje BiH)sto bi trebali da su nesto(Bosanci i Hercegovci)a to nisu!
ReplyDeletePozdrav Hani i tebi od Core...
Evo po prvi put citam Damirove postove i dobro se isplakah.Ja,rodjena zenicanka,iz nje otisla 92.sto zbog rata,sto zbog prerane smrti majke,nikada nisam prezalila svoj najdrazi grad,a bila sam tinejdzerka kada su se desili svi nemili dogadjaji u mom zivotu.I tako ja ostadoh bez mame,bez drustva,bez zavicaja...I sada citam o Breni,kako ti rece tamo nekoj srpskoj pevaljci,pa se zapitah da li zaista Zenicani nas pravslavce toliko mrze i da li je moguce da ja zbog svoje veroispovjesti,ni kriva ni duzna,ne mogu u svom gradu da se ponovo osecam kao kod kuce kada dodjem.Velika je tuga moja kada shvatim da nemam zavicaj,a imala sam ga.tesko mi je da pisem sve ono sto osjecam,znam samo da mi u mojoj Zenici pociva mila mati,u gradu koji je ona najvise voljela.puno pozdrava za sve Zenicane i za sve one koji ljude dijele samo na dobre i lose,kako su mene moji roditelji ucili,a sada ja svoju dijecu.I bas me briga za tamo neku Brenu i njenu uniformu, jer se ne sjecam da je ikome od mojih prijatelja jos onda ta zena bila uzor.Moja dijeca , iako zivimo u Srbiji,pojma nemaju ko je ona.Ma sve je to nebitno.Ja samo zarko zelim da sve bude kao prije.Ovo sam napisala iz duse,jednostavno i iskreno.
ReplyDelete