Letu Štuke u Zenici

Tek iz druge smo dočekali da nas posjete „štuke“, jedan od boljih ako ne i najbolji mainstream band sa ovih prostora.

H. i ja smo zahvaljujući znanju i spretnosti (pobijedli smo na kvizu u Kuglani a nagrada je bila dvije karte za koncert) i posebno Adi „cipeliću“ koji je sa svojim „Cubanasom“ bio sponzor nagrada uspjeli da dođemo do ulaznica za taj, kasnije će se ispostaviti izuzetno dobar muzički hepening. Obzirom da na kartama nije pisalo u koliko počinje svirka mi smo relativno rano ušli na igralište iza Gimnazije gdje se koncert održavao. Meni je taj prostor izuzetno drag i baš mi nekako odgovara rock svirkama.

Moram odmah napomenuti da sam se osjećao posramljeno kada sam vidio koliko ljudi je došlo na taj koncert. Zeničani non-stop kukaju kako u našem gradu nema rock eventa a kada dođu momci koji kao od šale napune sale u Zagrebu i Beogradu njih dođe negdje oko 200 ili možda 250. Stvarno sramotno!

U svojim postovima sam već pisao i poimenično spominjao imena ljudi koji dolaze na koncerte i ostale urbane evente i neki su me napadali da griješim i da je mnogo više onih koji imaju duh urbane kulture u sebi. Između ostalog i sinoć su ti koji su bili najglasniji u kritikama mojih navoda ostali negdje u svojim kućama ili su možda odabrali „bolju soluciju“ - otvaranje „Collegium cluba“ gdje se skuplja „zenička zlatna mladež“. Ja znam da sam sinoć vidio mnogo dragih ljudi i da imam veći stan, sve bih njih pozvao na jednu žurku.

Letu štuke su na stage izašli negdje oko 22:00 i počeli redati svoje hitove sa svoja do sada dva objavljena albuma. Moram priznati da sam bio malo hendikepiran poznavanjem tekstova grupe jer nisam ih baš nešto pretjerano slušao do sinoć. Za Dinu Šarana, frontmena i pjevača grupe sam prvi put čuo kada je kao gost otpjevao jednu minijaturu na albumu Ede Majke. H. je znala sve tekstove i na neki način je veliki fan ove grupe. Izuzetna energija i pošten nastup pred sramotno malo gledalaca su me privukli da pozornije odslušam sve pjesme koje su svirali i bio sam oduševljen. Šarolikost njihovog repertoara je fascinantna i ne znam čime su me više oduševili - baladama ili svojim bržim stvarima koje mi ponekad liče na nekakav neopank. Laganije stvari mi jako liče na rani Haustor stoga nije ni čudo da su imali jedan duet koji su odradili sa Darkom Rundekom.

Moram naglasiti da sam još i prije čuo da je Dino Šaran izuzetan tekstopisac ali sam se sinoć uvjerio i da je izvrstan na sceni kao pjevač. Znam da ću prekoračiti dužinu svih svojih dosadašnjih postova ali ću vam prepisati jednu od pjesama koju se „štuke“ sinoć izveli. To je jedna od mojih omiljenih.

Minimalizam

To Nije nikakva posebna kuća,
to nije nikakav poseban vrt.
Tu nema puno žena, nema bazena,
na oko dosadno je na smrt.

Al' oko mene su posebni ljudi,
svi zanimljivi, ekscentrični.
Čelične felge i plastične grudi
i svi su digitalni električni.

Spoji slatko i slano, to ide,
ali kruške i jabuke ne.
Spoji crnu i bijelu nek boji,
siva je slika svijeta, zar ne?

A svi bi htjeli biti novi i čudni
ili bar blještavi cirkusanti.
Dok mnogi spavaju neki su budni
sami, sa svemirom na ti.

To je minimalizam,
al' ne zna primitivizam
šta je to minimalizam.
To je minimalizam,
svi vide, niko da prizna
koja to gazi nas čizma.

Bogati roditelji ne žale,
za svoju dječicu dat će baš sve.
Prodaju šume i hidrocentrale
i drže pola države.

Zato im potomci veselo žive,
ne rade ništa a imaju sve.
Čisti kokain i ruke od svile
i tuđe gladne godine.

To nije minimalizam,
al' ne zna primitivizam
šta je to kapitalizam.
To nije minimalizam,
svi vide, niko da prizna
koja to gazi nas čizma
...nacionalizma

Nije vam odgovaralo da svi budemo
jednaki i da nema ovakvih razlika među
ljudima! Nije se rat ni završio, a ti
si se vratio sa pošteno zarađenim
kapitalom. Pre tebe, njih hiljadu.
Posle tebe još hiljadu! Da ponovo
zidate dvorce i zamkove. Da ponovo
tlačite i uništavate ljude. Je li?