Sanjkati ili sankati?

Jučer sam dobio komentar u kojem se jedan od posjetilaca moga bloga uhvatio za moju varijantu glagola sanjkati. Ja stvarno ne kontam kako se ljudi upale ako napišeš u ovom slučaju zapadniju varijantu jedne riječi. Bosanski jezik je izvedenica koja je nastala od osamostaljenja ova naše mlade države i koji nikad kao takav nije postojao. Svi mi malo stariji smo u školama učili srpsko-hrvatski jezik koji nam je itekako dobro služio za sporazumijevanje na ovim prostorima. Od samog nastanka lingvisti iz naše zemlje su se svojski potrudili da u „bosanski“ jezik ubace desetke riječi koje se apsolutno nikad nisu koristile u normalnom govoru. Mahana, četverica i masa drugih riječi koje su ubačene tad u naš pravopis su jako brzo izvjetrile iz normalnog govora i jako dugo nisam nikoga čuo da ih rabi. Doduše, moram biti iskren, nikad ih nisam ni prije čuo u nekakvoj svojoj bližoj okolini. Nije mi jasno zašto se uopće mijenjao jezik kojim smo govorili, tj. zašto se preimenovao u bosanski? Amerikanci, najponosnija nacija na svijetu, pet vijekova pričaju engleskim jezikom i nije im palo na pamet da ga nazovu američkim. Švicarci imaju tri oficijelna jezika ali nijedan nije švicarski. Samo na ovim prostorima ljudi, besposleni kakvi već jesu, izmišljaju nove riječi i nazive za jezik kojim se služe. Ja sam ponosan na to da razumijem i zapadne i istočne susjede koji pričaju jezikom „sličnom“ našem. Jako često mixam riječi iz srpskog i hrvatskog jezika što mi neki uzimaju za zlo ali ja to shvatam samo kao svoju veličinu. Kada idem u Hrvatsku zamjeraju mi kada kažem spanać ili ćuti umjesto šuti. Isto kao da me ne razumiju šta sam htio reći.

Hrvatska je jedno vrijeme prednjačila u izmišljanju novih riječi, čak sam nedavno pročitao da država nagrađuje one koji izmisle neku novu riječ koja će zamijeniti onu koja nema „Hrvatske korijene“. Tako smo dobili raznorazne zrakomlate, strojnice, zaleđa i slične gluposti koje su kulminirale kada se u hrvatskim kinima davao film „Rane“ srpskog režisera Srđana Dragojevića a oni su ga uredno prikazivali sa titlom i naslovili ga kao „Ozljede“. Vrhunska glupost. Nakon Tuđmanove smrti malo su se primirili i nemaju više takvih ispada mada sam jedanput ušao u raspravu sa njihovim renomiranim piscem koji je sav važan rekao da su ponosni što su se riješili svih germanizama i turcizama u svom bogatom jeziku. Ja sam ga usijan od ljutnje pitao koje su njihove nove izvedenice za pamuk, top, čarape i još desetak riječi kojima je korijen u turskom jeziku. Ne moram vam ni opisivati kako se zacrvenio njihov dični pisac kada nije našao odgovor na moje pitanje.

Mi u Bosni imamo tu prednost što rabimo obje varijante ali ni to nam nije dovoljno. Hoćemo na silu da stvorimo svoj jezik kao da je samo on obilježje jedne države. Dok sam živ a i kada dobijem dijete (a nadam se da i hoću nekad) pričat ću i svoju djecu učiti da pričaju srpsko-hrvatski jezik jer je to jezik koji nam daje širinu i mogućnost da jedni druge razumijemo.

P.S. Da ne bi bilo zabune ovo nema nikakve veze sa Bosnom kao državom, ima samo veze sa onima koji hoće na silu da promijene jezik koji se ovdje pričao stotinama godina.