Ekološki onesviješćen narod

Ovih dana je aktuelna tematika ekologije čak i među onima kojima taj pojam baš i nije blizak. O zagađenju se priča po kafićima, na pijaci pa i ispred zgrade kod internih trač konzumenata. Osjetan je kiselkasti i na momente iritirajući ukus valjda sumpora u zraku. Digle su se na noge udruge zelenih, tamno zelenih i ne znam ko se sve već nije digao ali niko da primijeti i neke druge probleme koji takođe imaju veze sa ekologijom.

Naše rijeke koje su među najljepšim u Evropi sa svim onim kesama koje su se pohvatale na šiblju i na obalama izgledaju kao da ih je naslikao podobro pijan slikar naivac. Alba nas dere iz mjeseca u mjesec ali izgleda da i pored njihovih preskupih usluga niko ne baca smeće u kontejner nego im je lakše kese sa smećem baciti u najbližu rijeku. Ti isti sada sjede ispred zgrada i psuju Indijce i Mittal što nas truju a uopće im nije stalo do našeg prirodnog blaga.

Još gora mi je stvar ovo nenormalno plakatiranje i utrka ko će više (i po meni) gluplje polijepiti predizborne plakate. Ovo je urbicid najgore vrste i jedva čekam da ova predizborna utakmica napokon završi! Plakati se lijepe na mjestima na kojima nije predviđeno lijepljenje čak ni umrlica a veći su čak i od onih kojima se reklamiraju koncerti ili cirkusi. Žalosno je primijetiti da po gradu još stoje plakati iz prošle kampanje a zna se da su kod nas izbori svake četiri godine. Vidio sam neki dan plakat jednog kandidata koji je postavljen prije četiri godine. Postavljeni su i njegovi novi na kojima je isti stariji tako da možemo pratiti i njegovo fizičko (nažalost ne i političko) odrastanje.

Razmišljao sam o tome za koga ću glasati i na kraju sam došao do rješenja - glasat ću za onog ko je najmanje isprljao moj grad!