Popljujmo domaće

Zadnjih par godina svi mediji nas bombarduju reklamama i jumbo plakatima u kojima se apelira na savjesnu BiH populaciju da kupuje domaće proizvode. Milion puta sam se zatekao u dilemi u samoposluzi da li da i ja tome dam svoj skromni doprinos a onda sam uvidio da je to naše domaće često skuplje i nekvalitetnije od uvoznog.

To mi nije bila namjera pisati danas jer sam mislio na druge stvari kada sam napisao počeo ovako bombastičnim naslovom.

U našem gradu postoji blesav običaj da kritikujemo i najčešće popljujemo nešto ili češće nekog ko je iz Zenice. Jako dobro se sjećam kada je davne 1983. za Miss bivše nam države bila izabrana Dinka Delić. Našli su joj milion falinki - od fizičkog izgleda do onih najbizarnijih koji su dodirivale njeno porijeklo i obitelj. Nema veze što je ona legitimno izabrana te godine, za Zeničane je tada bilo mnogo ljepših i spominjale su se razne štele pa čak i po partijskom ključu da je pobijedila.

Slična stvar, čak i sa degutantnijim komentarima dogodila se kada je naša Alisa Šišić pobijedila i čak dva dana bila Miss BiH. Pojavile su se nekakve gole fotke i gospoda organizatori su joj expresno oduzeli titulu. Po gradu su se brzinom munje počele redati priče kako je ona ovakva ili onakva, da postoji i porno film i slične nebuloze. Nikom nije palo na pamet da stane u odbranu te inače jako fine djevojke. OK, možda je uradila glupost ali se vjerojatno i sad kaje za to. Ko smo mi da joj sudimo i otežavamo situaciju? Najgore u svemu je to što priče o njoj pričaju ljudi koji je ne poznaju. To je samo jedan od ritualnih narodnih običaja kod ispijanja kafe - TRAČ.

Posebna priča su nogometni treneri koje u Zenici najčešće smjenjuje čaršija. Kada tek dođu nalijepi im se etiketa mesije, a nakon samo par loših rezultata dobijaju pedalu. Pročitao sam neki dan podatak da su Hajduk i Dinamo za vrijeme koje je Sir Alex Ferguson trener Manchester Uniteda promijenili 73 odnosno 69 trenera. Mislim da su oni „mala maca“ za Čelik jer su kod nas znali promijeniti i pet trenera po sezoni. Ne računam tu Kemu Hafizovića kojeg zovu svake godine kada niko to neće da se prihvati te dužnosti. Njemu vjerojatno ponude smanjenje kirija za lokal koji još uvijek drži pod stadionom pa on mora prihvatiti.

Isto to podcjenjivanje vrijedi i za Zeničke fudbalere koji moraju dvostruko više trenirati da bi se dokazali pošto naša neobjektivna publika njih češće uzima na zub kada Čeliku loše ide. Uvijek postoji ono: „Ma gdje će on igrati, znam ga ja kad se rodio?“ Umjesto da mu to daje bar neku veću toleranciju uzima mu se kao mana.

Ima još masa slučajeva u kojima su se to tako podsmjehivali čak i neki kulturnjacima, glumcima i znanstvenim radnicima koji su bili priznati svugdje izuzev u svom gradu.

Pomislim ponekad - da se Picasso nekim čudom rodio u Zenici za njega bi, kada bi prošao čaršijom govorili : „Vidi matere ti onog molera!“