MC Ćevap

Prije neki dan sam ostao dužan jedan post, pa ćete iz tog razloga danas dobiti dva. Jefimija je juče na svom blogu napisala nešto što se meni svidjelo toliko da sam odlučio to podijeliti i sa svojim čitaocima. A malo kasnije slijedi i nešto iz moje “kuhinje”.

MC Ćevap

napisala: jefimija.treća


„A omiljeno jelo ti je?“
Ovo je jedno od obaveznih pitanja iz onih dječjih leksikona, odmah nakon pitanja o simpatiji. Sjećam se da sam redovno tu upisivala ono famozno „pizza“, kao da sam rođena u sred Napulja. Mislim da sam čak tu pizzu upisivala bez da sam ikad do tad i probala istu, ali su mi drugarice pričale kako je fantastična.

Odavno ne ispunjavam leksikone i postoji vrlo malo ljudi koje zanima šta ja to volim jesti. Ali od kako to nije predmet velikog interesovanja ja imam više vremena da se posvetim svojim pravim osjećanjima. I pošto nisam rođena na onoj famoznoj čizmi nego u srcu Bosne, mogu slobodno reći da bih mogla dobar dio života provesti jedući samo i isključivo ćevape!

Na internetu se može naći puno rasprava o ćevapima, koji su najbolji, odakle su. Čak sam našla podatak da je ćevap nastao 1529. godine na Kurban-Bajram, kad je Gazi-Husref-beg objavljivao rezultate tendera za izgradnju Begove džamije u Sarajevu. Kuharica nije imala dovoljno ovčetine da spremi ručak za pristigle tenderlije, pa je upotrijebila ono što ima. Spretna neka kuharica kojoj se ne zna ime, a ne zna se ni zbog čega je napravila baš ćevape ovog oblika i dužine.

Probala sam, mislim, sve vrste ćevapa. Pošto živim u Zenici nekako najviše volim ovu našu varijantu. Travnički mi se takođe sviđaju, samo je prvi susret sa njima bio vrlo iznenađujući za mene. Ja inače jedem maksimalno srednju, ali je srednja porcija u Travniku za mene bila prekobrojna. Postoji i banjalučki ćevap koji nije loš, ali iskreno nije ono što ja zovem ćevapom.

Lično ćevape najviše jedem ljeti. Nekako sam navikla da ih u sebe unosim bez ikakvog plana, potaknuta isključivo mirisom. Dok neke moje prijateljice paze kad i šta jedu, meni se nerijetko dešava da pri izlasku uveče svratim do prve ćevabdžinice na jednu bar malu porciju. Ko bi im uopšte mogao odoljeti kad gazda raspuše roštilj prema okolnim kafanama? Zbog njih već tradicionalno ljeto završavam sa ponekim kilogramom viška.

Često se u medijima pojave vijesti o tome kako neka država pokušava zaštititi ćevape kao svoje nacionalno blago. Ne znam ko ima pravo na to i kako mi u Bosni stojimo sa tom zaštitom. Ne bih rekla da je ikome u ovoj državi na pameti da štiti bilo šta a kamo li ćevape. Ali nema veze. Mislim da nema čovjeka koji ih je probao i koji ih nakon toga ne smatra svojim. I vjerovatno su oni jedan od glavnih razloga nedolaska famoznog MC Donaldsa na ove prostore. Kako bi se oni žetončići od hamburgera nosili sa našim MC Ćevapom?