Zaljubljeni Zeničani

Za pet dana je Valentinovo, praznik koji se slavi i obilježava 14. februara i koji još zovu Dan zaljubljenih. Mnogi ovaj praznik doživljavaju kao još jednu „glupost sa zapada“ i ne bi me nimalo iznenadilo da gospođa Arzija (teta koja je zabranila Deda Mraza u sarajevskim vrtićima) preventivno djeci zabrani da se zaljubljuju. Ono što sigurno znam jeste da se ingerencije te gospođe svakako ne protežu do Zenice i da se moji sugrađani i sugrađanke već uveliko spremaju za obilježavanje istog.

Iz pouzdanih izvora vam mogu reći, Zeničani i Zeničanke su vrlo zaljubljeni. Vlasnica sam radnje koja prodaje poklone za razne prigode i već danima je moja radnja puna djevojaka koje traže poklone za svoje momke. Po njima vidim da je ovo „zlo sa zapada“ zaživjelo u velikoj mjeri i to u onom svom najnevinijem i najljepšem obliku. Ne znam kako drugačije nazvati svu tu mladost koja je danima okupirana isključivo razmišljanjima na temu „šta mu pokloniti“. Poklon treba biti originalan, ne smije govoriti previše, ne smije imati neko dvosmisleno značenje, treba dugo trajati, treba ga raznježiti, treba mu dati do znanja koliko joj je stalo do njega... I naravno, ne smije biti skup.

Čudi vas što pišem samo o djevojkama? Muškarci, u ovom slučaju momci, poklone kupuju uglavnom 13. i 14. februara i to najčešće uđu u radnju i pitaju: „A kol'ko ti je ono?“ Ako cijena odgovara sljedeće što kažu je: „'Ajd spakuj mi to, valjda će joj se svidjet'!“ I onda ja spakujem taj poklon čitavo vrijeme misleći na to šta li će on dobiti. Smjela bih se kladiti u to da je njegova djevojka samo čestitku birala pola sata bojeći se da ne kupi neku koja mu se neće svidjeti. Nemojte se čuditi ako me nekad čujete da ovaj praznik zovem Danom muškaraca, koji je vjerovatno nastao zbog toga što žene imaju onaj svoj famozni Dan žena. Ili su možda pripadnice ljepšeg i nježnijeg pola više zaljubljene i ne stide se toga?

U svakom slučaju, lijepo je ovih dana boraviti u „Džungli“ i osjetiti svu tu pozitivnu energiju koju imaju zaljubljeni. U samo nekoliko dana moja radna kolegica i ja vidimo toliko osmjeha i ljubavi da nas to drži čitavu godinu dana.

A ako Arzija nekad i krene u Zenicu mislim da ću joj lično kod Radakova postaviti barikade.

napisala: jefimija.treca