Trač - nacionalni sport broj 1

Kod nas u Zenici je sasvim normalno da uz jutarnju kaficu pokupiš i neki trač. Ti su tračevi jako često zlonamjerni ali ima ih i zanimljivih. Do nedavno sam mislio da su žene veći tračeri ali sam se vremenom uvjerio u suprotno.

Svaki iole poznatiji Zeničanin je bar jednom bio predmet bespoštedne tračerske ekspozicije. Naslušao sam se tračeva o Boliću, Karamazovu,Tariku i inim ljudima koje inače privatno poznajem i nisam se mogao načuditi nepresušnoj inspiraciji naših ljudi. Njih ćete lako prepoznati po tome što na trafici ni zabunom neće uzeti „Dane“ ili „Start“ nego će rukom odmah poletjeti za „Expressom“ ili nekom drugom žutom štampom.

To su oni ljudi koji uvijek imaju nekog prijatelja koji je gledao Bregin pornić i znaju do detalja šta se u njemu događa. Ti isti ljudi znaju i da je Severina bila mrtva nadrogirana u svom famoznom porno uratku kao da su oni stajali iza kamere.

Prije mnogo godina znalo mi se desiti da nakon žestoke pijanske noći odem na šišanje kod Bahtijinih 'ćera - Selme i Samire (za one mlađe to je onaj frizerski u prolazu ispod Škrtine radnje) da bih onako mahmuran saznao s kim sam proveo noć jer to one znaju bolje nego ja. One su znale kada i nekoj djevojci kasni ciklus prije njih samih.

Njihovi tračevi su bili skoro pa prirodna pojava i niko ih nije shvatao zlonamjerno jer je općepoznata stvar da u čaršiji brice uvijek znaju najviše. Danas je potpuno druga situacija u kojoj svi tračaju po kafanama i bez pardona zaviruju u tuđe brakove i veze, bankovna stanja i novčanik i ine stvari koje bi u normalnom svijetu bile stvar intime.

Tokom rata se za jednog mog prijatelja govorilo da je četnik, čak su se neki kleli da su ga vidjeli po nekim ratištima a čovjek je otišao na Novi Zeland prije nego su se oni svatovi iz Sarajeva (to se pominje kao početak rata na ovim prostorima) počeli i zabavljati. Otišao čovjek u januaru 1992. i što je najveći paradoks - on ima veze sa Srbijom kao i ja sa Burundijem. To nije spriječilo ovdašnje reprezentativce BiH u tračanju da mu nalijepe etiketu zbog koje čovjeku nije nimalo lagodno i pomisliti da dođe u rodni grad.

Nedavno je bila neka nesreća na autoputu kod Janjića. Iako je to bilo u samu zoru na jutarnjoj kafi se pričalo kako ima pet mrtvih i to da su svi iz Zenice. Ja sav sjeban nazovem brata koji radi u bolnici da bih doznao ko je nastradao, da nije, ne daj ti Bože, neko od mojih prijatelja. Brat mi sav iznenađen kaže da je bila saobraćajka i da je jedno lice povrijeđeno, lom ključne kosti. Na moje pitanje odakle je on odgovori da je iz Tešnja. Ovdje gdje je trač nacionalna disciplina niko i ne razmišlja da bi njihovo laprdanje iz puke dosade moglo imati jako teške posljedice.

Zato dragi moji, pamet u glavu i ne nasjedajte na prvu na priče koje dospiju do vas jer možda ih je neko uz jutarnju kaficu kvalitetno izmislio ili u blažem slučaju malkice doradio. Trač kada promijeni par ušiju dobije sasvim drugu dimenziju.