Nikotin

Ovih dana je aktuelizirana priča o zabrani pušenja čak i u BiH. Hajka na pušače je ipak došla i na naša vrata. Mišljenja sam da ako uspiju u Bosni zabraniti pušenje onda su definitivni pobjednici jer ovdje cigareta znači mnogo više od puke zanimacije.

Poznajem ljude koji su u ratu prodavali stvari iz kuće da bi kupovali cigarete koje su tad dosezale cijenu i 20 maraka po kutiji. Ja pušim 26 godina i nikada nisam prestao pušiti ni jedan dan. Osjećam kako mi cigarete smetaju ali nikako da napravim taj presudni korak i odlučim se da zauvijek bacim tu pošast. Sve više mi smetaju i kafane sa lošom ventilacijom koje su zadimljene kao seoske pušnice u kojima se suši meso. Ne znam ni jedan lokal u gradu koji je riješio problem ventilacije iako su mnogi uložili ogromnu lovu na uređivanje.

Kult ispijanja kafe sa cigaretom su nam vjerovatno u amanet ostavili Turci jer je samo ovdje uvriježeno mišljenje da je kafa bez cigarete isto što i sex sa kondomom - lijepo ali ni blizu pravog užitka.

Iako su antipušačke kampanje dosta agresivne i izravne sa upozorenjima velikih vjerovatnoća dobijanja raznih rakova i inih boleščurina naš narod misli da se to njima ne može dogoditi jer svako od nas pozna nekog ko je doživio poznu starost a pušio je duže od 50 godina. Neki su skloni eksperimentiranju sa onim čibucima od stakla koji navodno sakupljaju katran i nedozvoljavaju mu ulazak u pluća ali još uvijek nemaju dovoljno jak karakter da skroz prestanu.

U ratu su se pušile cigarete koje u normalnim uvjetima života normalan čovjek nikada ne bi zapalio. Smrdile su kao vojnička spavaona i morao si zračiti prostoriju nakon dvije zapaljene. Poslije rata je ponovno krenula ekspanzija uvoza kvalitetnijih cigara ali nikada nijedna nije dosegla kultni status Sarajevskog Marlbora. Po njemu se zove i jedna od najboljih knjiga Miljenka Jergovića. Fabrika duhana Sarajevo je nakon rata pokušavala bezbroj puta pronaći taj famozni ukus ali joj nikada nije uspjelo.
Pri nedavnoj posjeti Zagrebu doživio sam prvi susret sa zabranom pušenja u praksi. Obzirom da je bilo jako hladno moram vam priznati da nije bilo ni malo ugodno piti kafu i pušiti cigaretu u bašti gledajući nepušače kako uživaju u toplini kafića.

H. je prestala pušiti nakon što je pročitala knjigu Allena Carra „Lako je prestati pušiti“ a moram priznati da sam je i ja uzeo u čitanje. Nadam se da ću vam u nekom od narednih postova moći ponosno reći da je čitanje urodilo plodom i da sam prestao pušiti.